Nedjelja uskrsnuća Gospodinova – p. Mislav Skelin

„Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše« (Iv 20, 1-2). U odlomku iz Ivanovog evanđelja ne objašnjava se što je to uskrsnuće. Ono je pripovijedanje događaja koji je pisac Evanđelja brižno držao u pamćenju. „Uskrsnuće Isusovo najviša je istina naše vjere u Krista…“ (KKC 638). Uskrsnuće je velika Tajna, i povjerovati u ovu Tajnu predstavlja za svakoga od nas životnu utakmicu u kojoj moramo pobijediti. Sveti Pavao u 1. Korinćanima kaže: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“. (1 Kor 15,13). Uskrsnuće je Tajna koju ne možemo objasniti, ali joj se možemo približavati slijedeći trag ljepote. Jesmo li razmišljali koliko je naša vjera zapravo lijepa? Vjera koja nam se daje po Objavi i koju nam Crkva naviješta je lijepa vjera. Ona je u suprotnosti s ružnoćom grijeha, smrti i ispraznosti. Čovjeku je u životu ljepota važna. Čovjek ima osjećaj za lijepo i slijedi trag lijepoga. Može ostati bez daha pred plavetnilom čistog neba ili pred zelenilom prirode. Osjećaj koji se rađa kada muškarac vidi lijepu ženu teško se može opisati. Čovjek ostaje zauvijek dijete. Dijete se može razveseliti malenim stvarima. 

Neprijatelj ljudi od početka, Sotona, poznaje duboku čežnju našega bića za ljepotom. Kao što majmun imitira čovjekove kretnje, ali time ne postaje čovjekom, tako Sotona majmunski imitira i izruguje Boga bacajući pred čovjeka lažne ljepote i lažni sjaj. Sotona je duhovno i inteligentno biće i zna to napraviti, no on je i otac laži. Izvrsno je to prikazano u filmu Pasija kada Sotona, krećući se među Isusovim mučiteljima, s djetetom Antikristom u rukama imitira Blaženu Djevicu Mariju s Djetetom Isusom. Poza i kretnje su slične, a sve je zapravo bitno drugačije i odvratno.

Čovjek, ako je ustrajan u svojemu duhovnom traganju, sve više i više vidi kako je ljepota nešto što ne može odvojiti od istine i dobrote. Polako uviđa da mnoge izvanjske ljepote kriju zlo kao i da mnogo toga što na prvi pogled ne sjaji, zapravo ima ljepotu. Potraga za ljepotom nije laka i na putu ćemo nailaziti na poteškoće, zamke i stranputice. Javlja se i križ. Ljepote ovoga svijeta dolaze i prolaze, a čovjek želi da mu bude vječno lijepo i čezne za savršenstvom, ali ono kao da mu izmiče iz ruku.

Bilo je toga i u životu Marije Magdalene, Petra i Ivana onoga davnoga jutra. Zaustavimo se na detaljima. Bilo je jutro. Znamo kako jutro zna biti lijepo. Bilo je prvoga dana u tjednu, a to je dan nakon šabata - naša nedjelja. Još za mraka. Čovjekove čežnje za dobrom, mirom, ljepotom, vječnošću ne prestaju ni noću. On s njima liježe i budi se. Zato je Marija Magdalena i išla rano ujutro na grob, jer je Isus bio sva njezina čežnja. Kao žena koja je prošla svašta, pa i sedmerostruko robovanje zlodusima, nakon svojega oslobođenja od tih zloduha jako je dobro znala prepoznati pravu ljepotu, dobrotu i istinu. Marija Magdalena vjerojatno nije imala svoje objašnjenje i definiciju ljepote. Ljepota, Istina i Dobrota – znala je da je to sam Isus Krist kojega je slijedila.

Dolaze i druga dva učenika, trče, ulaze u grob, pogledavaju povoje, ubrus, čude se, i kaže se kako oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Učenik koji je ušao u prazan grob zagonetno za sebe tvrdi da je povjerovao. Primijetimo koliko su obični i konkretni detalji koje opisuje evanđelist. Njih dvojica potpuno su nepripremljeni. Čovjek za božansku Tajnu nikada ne može biti potpuno spreman. Tako i mi, što god činili, uvijek osjećamo da nam izmiče tajna uskrsnuća Isusova. Uvijek smo nespremni. Tako je bilo i Mariji Magdaleni, Petru i Ivanu. U dobrom smo društvu.  

Ne prestanimo tragati za lijepim, dobrim i istinitim. Taj trag će nas dovesti do Boga i do uskrsnuća Isusa Krista. Mnogi su prestali vjerovati u uskrsnuće jer nam je svijet rekao kako je ono bajka. Ne samo u našem vremenu. Ni svetog Pavla u Ateni nisu htjeli poslušati kada im je govorio o uskrsnuću. Nemojmo prestati vjerovati u zbiljski događaj uskrsnuća zato što ga još ne razumijemo. To je utakmica koju ne smijemo izgubiti. Prvi korak prema pobjedi jest biti spreman i otvoren novim spoznajama. Kao što ljudski rod raste u mnogim spoznajama, jednom ćemo doći i do spoznaje uskrslog, proslavljenog tijela Isusova, ali i našega. Čovjek je stvoren na sliku Božju. Jedan od najjačih izraza ružnoće, vlasti Sotone i smrti jest raspadanje ljudskog tijela u grobu. To nam je velika i zastrašujuća sablazan. Bog je htio da upravo u grobu Ljepota pobijedi tu ružnoću po uskrsnuću njegova Sina Isusa Krista po kojem ćemo i mi uskrsnuti. Tajna uskrsnuća na kojoj je utemeljena čitava naša vjera je lijepa Tajna.