Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Prije četrdeset dana radosno smo proslavili blagdan Gospodnjega rođenja, a danas slavimo dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa, Svjetlo života, u Hramu. Tom se prinosu i mi danas pridružujemo. Radosno prihvaćamo zavjetnu svijeću susreta hrvatskih katoličkih obitelji, znamen svjetla, vjere i nade naših obitelji i našega naroda. Potaknuti Duhom Svetim, zajedno sa starcem Šimunom i proročicom Anom radosno naviještamo Gospodnji dolazak čiji se sjaj nikada ne gasi – kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predvodeći proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života u splitskoj crkvi Sv. Dominika – iz koje je krenula svečana procesija sa svijećama do katedrale Sv. Dujma – u kojoj je slavljena svečana Euharistija. Ovogodišnja Svijećnica bila je dodatno znakovita, jer je zavjetna svijeća susreta hrvatskih katoličkih obitelji dopremljena iz Marije Bistrice u Split, kako bi ju preuzela Splitsko-makarska nadbiskupija kao domaćin Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, 15. i 16. rujna ove godine u Splitu i Solinu.

Svjetlo Kristovo rasvjetljuje tame našega života i ne možemo ga zadržati samo za sebe. Svijeća se troši kada svijetli, ali jedino tada pobjeđuje tamu. Tako i mi svijetlimo jedino ako gorimo – istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup, poručivši osobama posvećenog života, redovnicima i redovnicama, da Svjetlo Kristovo u njihovu životu treba gorjeti preko njihovih zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti.

Svijećnica i Dan posvećenoga života u Zagrebu su proslavljeni svečanim euharistijskim slavljem koje je u prvostolnici predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, u zajedništvu s više provincijala, te s brojnim redovnicama i redovnicima, među kojima je bila i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC.

Biskup Šaško pojasnio je značenje ovoga blagdana koji kršćani na Istoku zovu Susret, blagdan Susreta. Misli se na susret u jeruzalemskome hramu između čovjeka i Božje ljubavi koja je sišla s neba, utjelovila se u povijesti i susrela s iščekivanjem izabranoga naroda. Pred nama je slika zaručničkoga saveza Spasitelja i čovječanstva. Crkva je taj blagdan izabrala kao Dan posvećenoga života, „u zahvalnosti moleći za redovnike i redovnice, članove svjetovnih instituta i društava apostolskoga života. Oni su osobit znak Crkve u svijetu; potreban znak u ozračju u kojemu materijalno lako prevlada nad duhovnim, vremenito obuzme naše živote lakše od pogleda na vječno“ – kazao je propovjednik. Dodao je kako smo toliko smo puta iskusili da se pozivi u Crkvi, svećeništvo, redovništvo, življenje posebnih darova i služba, nastoje obuhvatiti razlozima koji su objašnjivi prolaznošću; pokušava ih se protumačiti isključujući vječnost. Zato je važno da vječnost ne pokušavamo 'prizemljiti', nego njome prožeti zemaljsko, svaki susret, svaku društvenu stvarnost – poručio je biskup Šaško.

Dubrovački parac – sv. Vlaho – okupio je prošle subote (3. veljače) ispred dubrovačke katedrale dvanaestoricu biskupa, sedamdesetak svećenika te mnoštvo domaćih vjernika i hodočasnika koji su, unatoč kiši, pobožno sudjelovali na Svetoj Misi koju je predslavio riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić. On je uz ovogodišnju Festu u propovijedi progovorio o ispravnom načinu slavljenja svetaca zaštitnika kojima je premrežena cijela Hrvatska, ali i o drugim crkvenim slavljima koja se sve više slave „na posve svjetovan način“. Ustvrdivši da je naša Domovina doista premrežena svecima, nadbiskup se upitao jesmo li mi, njihovi današnji štovatelji, tako s njima poistovjećeni da se i za nas može reći da smo 'narod u rukama svetaca', u smislu da svece ne samo štujemo nego i životom nasljedujemo? Bez nasljedovanja svetaca svojim životom i djelom ne može se niti govoriti o njihovu pravom štovanju, jer istinski ih štuje samo onaj koji ih nasljeduje – istaknuo je nadbiskup. U pripravi za blagdan župskog ili biskupijskog patrona – kazao je nadalje – važno je obnoviti svoje znanje o njemu, ne radi znanja samoga nego kako bismo bolje upoznali ono što od svetog zaštitnika možemo naučiti za svoj život, u čemu ga možemo i trebamo nasljedovati u našem vremenu. Stari Dubrovčani očito su se trudili upoznati svoga nebeskog zaštitnika i od njega učiti; znajući da je sv. Vlaho bio liječnik koji se posebno brinuo za djecu i siromašne, poduzimali su konkretne akcije: već 1357. godine u samostanu Male braće otvorili su ljekarnu, koja bez prekida djeluje do danas; godine 1290. otvorili su u samostanu sv. Klare i prvo sirotište za napuštenu djecu; čovjekoljublje i bogoljublje njihova svetog zaštitnika motiviralo ih je da u svome gradu zabrane ropstvo – podsjetio je nadbiskup, dodavši kako je to bila prva takva zabrana u Europi, donesena čak 400 godina prije ukidanja ropstva u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne pokazuje li sve to koliko je snažno primjer sv. Vlaha utjecao na stare Dubrovčane i na organizaciju i život cijeloga grada? Doista, njihovo štovanje sv. Vlaha nije za njih bila nikakva tradicija, nikakav običaj, nego izraz njihove vjere i životnog nasljedovanja svoga zaštitnika. S tom vjerom ste mu se i vi, današnji Dubrovčani, obraćali za pomoć u teškim trenucima opsade Grada za vrijeme Domovinskog rata i nije vas iznevjerio. To neka bude zalog da ga uvijek zazivate u potrebama, osobnim i zajedničkim, ali i da slijedite primjer njegove vjere u svom životu – poručio je na ovogodišnjoj Festi riječki nadbiskup Ivan Devčić.

Djelatnici Caritasa Gospićko-senjske biskupije jučer su već tradicionalno – prigodom Dana života – posjetili porodiljne odjele općih bolnica na prostoru Gospićko-senjske biskupije. Tako su u jutarnjim satima djelatnici Caritasa posjetili porodiljni odjel Opće bolnice u Gospiću, a popodne u Ogulinu. Tajnica biskupijskoga Caritasa Kata Matanić zahvalila je porodiljama i trudnicama što su izabrale život te im je uručila prigodne darove i novčanu pomoć. Ovim tradicionalnim akcijama darivanja Gospićko-senjska biskupija i biskupijski Caritas na djelu pokazuju da promiču život te da nastoje pomoći mladima koji se za njega odlučuju.