Međunarodni dan ljudskih pravâ - Glad u svijetu ponovno u porastu

Nastalu kao odgovor na tragedije Drugoga svjetskog rata i holokausta, Opću deklaraciju o ljudskim pravima potpisali su 10. prosinca 1948. godine u Parizu članovi novonastalih Ujedinjenih naroda. Dokument, preveden na više od 500 jezika, najprevođeniji je u svijetu, a štiti međunarodnu razinu slobode pojedinaca i društvene zaštite.

Riječ je o instrumentu koji je golemom broju ljudi pomogao da postignu veću slobodu i sigurnost, a pomogao je također u sprječavanju kršenja pravâ, u postizanju pravednosti te jačanju zakonâ o ljudskim pravima na nacionalnoj i međunarodnoj razini – napisao je u svojoj poruci glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda Antonio Guterres. U prigodi Svjetskoga dana posvećenoga toj temi, Ujedinjeni će narodi u Parizu pokrenuti kampanju za utvrđivanje poštovanja ljudskih prava u svijetu, u vidiku 70. obljetnice deklaracije, koja se obilježava sljedeće godine.

U ovom je razdoblju nedostatak temeljnih ljudskih prava sve češće povezan sa sve većom gladi koja je posljedica ratova u Siriji i u afričkim zemljama kao što su Južni Sudan, Srednjoafrička Republika i područje na kojemu djeluju islamski teroristi Boko Harama. Ta povezanost ljudskih prava s glađu, i ljudskih prava s ratovima, krajnje je zabrinjavajuća – objasnio je zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa Paolo Beccegato.

Nažalost, glad je u svijetu ponovno u porastu, nakon dugog razdoblja stalnoga pada – dodao je te istaknuo da, osim toga, pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, ali i uvjetima, primjerice, što se tiče pravednosti, kao što su samovoljna zatvaranja, pogubljenja bez sudskog postupka, zatvorski uvjeti… sva ta prava nisu zajamčena, posebice u ratnim prilikama – napomenuo je Beccegato.

Jedna studija, koju je nedavno objavio FAO, pokazuje da je više glad razlog tih neočekivanih velikih migracijskih kretanja, nego rat – dodao je te primijetio da zacijelo svako kršenje ljudskih prava na neki način najavljuje veliki migracijski tijek.

U 12. i 13. članku Opće deklaracije jasno je zaštićeno pravo osobe da napusti i da se vrati u vlastitu zemlju, kao i pravo da dobije azil u drugim zemljama u slučaju progona. Međutim, 250 milijuna migranata u svijetu i 65 milijuna izbjeglica i prognanika lišeno je onoga na što imaju pravo u skladu s međunarodnim obvezama. Na neki se način želi zatvoriti oči pred tom stvarnošću osim kada ti ljudi dođu k nama u vrlo velikom broju, i ilegalnim putom – primijetio je Beccegato te objasnio – ilegalnim u smislu da zbog nas postaju ilegalni, jer im ne omogućavamo sigurne humanitarne kanale ili koridore.

U tom bi smislu odlučujuća trebala biti uloga politike u zaštiti osobe i ljudskoga dostojanstva. Iskustvo nam govori da rad u svrhu međunarodne solidarnosti, zaštite pravâ, prihvata migranata, ako se u prvom trenutku možda rasipa malo energije, dugoročno, međutim, obogaćuje doista sve, i to općenito, ali i na kulturalnom i gospodarskom planu. Stoga, prihvat, solidarnost i zaštita pravâ nije samo naredba, uputa etičkoga, moralnoga obilježja, nego su oni za dalekosežnu politiku također uputa koja može doista dovesti do općega dobra – istaknuo je na kraju zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa.