2017-10-26 13:04:00

Papina video-poruka za 48. Socijalni tjedan u Cagliariju


         U prigodi početka 48. Socijalnoga tjedna talijanskih katolika, koji je ove godine sazvan u Cagliariju, Sveti Otac je sudionicima spomenutog zasjedanja poslao video-poruku...

 

Draga braćo i sestre,

Srdačno pozdravljam sve vas koji sudjelujete na 48. Socijalnom tjednu talijanskih katolikâ, sazvanom u Cagliariju. Bratski pozdravljam kardinala Gualtiera Bassettija, predsjednika Talijanske biskupske konferencije, nazočnim biskupima, nadbiskupu Filippu Santoru, članovima Znanstvenog i Organizacijskog odbora, izaslanicima talijanskih biskupija, predstavnicima pokretâ i udrugâ, povezanih s ovim poslom te sve goste.

Sastajete se pod zaštitom i po primjeru bl. Josipa Toniola, koji je 1907. promicao Društvene tjedne u Italiji. Svoje svjedočanstvo laika, živio je u svim dimenzijama života: u duhovnoj, obiteljskoj, profesionalnoj, društvenoj i političkoj. Da biste se u svom radu nadahnuli, predlažem vam jednu od njegovih pouka. Ovako kaže: „Mi vjernici – piše – u dubini duše osjećamo, [...] da onaj tko se konačno odlučio spasiti ovo društvo, neće biti neki diplomat, znanstvenik ili junak, nego svetac, pa čak i društvo svetaca" (Iz eseja Društvene smjernice i pojmovi). Učinite ovo svojim "temeljnim sjećanjem": posvećenje se postiže radeći za druge, produljujući time čin Božjeg stvaranja.

U spisima nalazimo mnoge osobnosti određene njihovim radom: sijač, žetelac, vinogradari, upravitelji, ribari, pastiri, stolari, poput svetog Josipa. Iz Božje riječi izvire svijet u kojem radimo. Sama Riječ Božja, Isus, nije utjelovio kao car ili kralj, nego „sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge” (Fil 2,7) da podijeli s nama ljudski način življenja, uključujući i žrtve koje posao zahtijeva, pa do toga da se naziva drvodjeljom ili stolarevim sinom (Mk 6,3; Mt 13,55). Ali ima tu još nešto. Gospodin poziva dok se još radi, kao što je to bio slučaj i s ribarima, koje On poziva da postanu ribarima ljudi (Mk 1,16-18; Mt 4,18-20). Čak i primljene talente možemo 'čitati' kao darove i vještine koje nam je uložiti u svijet rada, na izgradnju zajednica; zajednica koje podupiru one koji više ne mogu raditi.

Tema ovoga Društvenoga tjedna je "Rad koji želimo: besplatan, kreativan, sudionički i solidaran". Tako sam u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium želio definirati ljudski rad (br. 192). Hvala vam što ste za temu odabrali rad. „Bez rada nema dostojanstva”: često sam ponavljao, sjećam se upravo u Cagliariju 2013. te u svibnju prošle godine, u Genovi.

No, nisu svi poslovi "dostojanstveni". Postoje poslovi koji ponižavaju ljudsko dostojanstvo; oni koji izgradnjom oružja snabdijevaju ratove; koji trgovinom prostitucije srozavaju vrijednost tijela; koji iskorištavaju maloljetnike. Dostojanstvo radnika vrijeđa također i „rad na crno“, onaj koji upravlja nezakonitim zapošljavanjem; poslovi koji diskriminiraju žene i ne uključuju osobe s invaliditetom.

 

 

Čak je i neizvjestan rad otvorena rana za mnoge radnike koji žive u strahu od gubitka posla. Mnogo sam puta čuo žalopojke: tjeskoba gubitka posla; tjeskoba osobe koja posao ima od rujna do lipnja, a ne zna hoće li ga još imati u rujnu. Potpuna neizvjesnost. To je nemoralno. To ubija: ubija dostojanstvo, ubija zdravlje, ubija obitelj i ubija društvo. Rad „na crno“ i neizvjesnost posla, ubijaju. Još uvijek postoji zabrinutost zbog, po zdravlje opasnih i nezdravih poslova, koji svake godine u Italiji uzrokuju stotine smrtnih slučajeva kao i onih s invaliditetom.

Dostojanstvo rada je uvjet za stvaranje dobrog rada: stoga ga je potrebno braniti i promicati. Uz encikliku Rerum Novarum (1891.) pape Leona XIII., rođen je socijalni nauk Crkve, koji zaposlenike štiti od izrabljivanja, vodi borbu protiv dječjega rada, 12-satnog radnog dana, protiv nedovoljnih higijenskih uvjeta u tvornicama.

Svoje misli upravljam također nezaposlenima, koji posao traže, a ne nalaze; obeshrabrenima koji više nemaju snage tražiti ga, kao i privremeno zaposlenima, koji rade samo nekoliko sati mjesečno, bez mogućnosti da prijeđu prag siromaštva. Njima kažem: ne gubite svoje pouzdanje. Kažem to i onima koji žive u najbjednijim područjima južne Italije. Crkva se zalaže za gospodarstvo u službi osobâ, koje smanjuje nejednakosti a kao cilj ima posao za sve.

Globalna gospodarska kriza započela je kao financijska kriza, a potom se pretvorila u gospodarsku krizu i krizu rada. Kriza rada je ujedno i ekološka i društvena kriza (usp. Enc. Laudato si', 13). Gospodarski sustav ima za cilj potrošnju, bez brige o dostojanstvu rada i o zaštiti okoliša. Ali to je pomalo kao vožnja biciklom s ispuhanom gumom: to je opasno!

Dostojanstvo i zaštita su umrtvljeni kad se radnik smatra samo 'stavkom potrošnje', u proračunu i  kada se zanemaruju krikovi odbačenih. Ovoj logici ne izmiču ni službe javne uprave, kada se najavljuju ugovori s kriterijem najvećega popusta, ne uzimajući u obzir dostojanstvo rada, kao ni odgovornost prema okolišu i poreznim obvezama. Vjerujući da štede i da postižu učinkovitost, završavaju izdajom svojega društvenog poslanja, služe zajednici.

Ipak, među mnogim teškoćama, ne manjkaju ni znakovi nade. Mnoge dobre prakse koje ste prikupili su poput šume koja raste tiho i bez buke, a uče nas dvjema vrlinama: služenju osobama u potrebi; i oblikovanju zajednice u kojoj zajedništvo prevladava nad suparništvom. Natjecanje: ovdje je bolest meritokracije (društvo koje vrjednuje prema zaslugama)... Lijepo je vidjeti da društvena inovacija proizlazi iz susreta i odnosâ, te da nisu sva dobra 'roba': na primjer, povjerenje, poštovanje, prijateljstvo i „ljubav.

Neka se ništa ne protivi dobru osobe i brizi za zajednički dom (Zemlju), često zanemarivan modelom razvoja koji je stvorio ozbiljan ekološki dug. Tehnološke inovacije neka se vode savješću i načelima supsidijarnosti i solidarnosti. Robot mora ostati sredstvo, a ne postati idol gospodarstva koje je u rukama moćnih; morat će služiti osobi i njezinim ljudskim potrebama. Evanđelje nas uči da je Gospodin pravedan i prema radnicima posljednjeg sata, bez štete po „pravednost” prema radnicima prvoga sata (Mt 20,1-16).

Razlika između prvih i posljednjih radnika ne šteti naknadi koja je svima potrebna za život. A to je „načelo dobrote”, koje je čak i danas sposobno postići da nikome ništa ne manjka i da oplodi radne procese, život poduzećâ i radničke zajednice.

Zadatak poduzetnika je da povjeri talente svojim suradnicima, koji su sa svoje strane pozvani da ne zakopaju ono što su primili, nego da učine da ono raste, na službu (i korist) drugih. U svijetu rada, zajedništvo mora pobijediti suparništvo! Želim vam da budete "društveni kvasac" za talijansko društvo i da iskusite snažnu sinodalnost.

Sa zanimanjem vidim da ćete dotaknuti mnoga važna pitanja, kao što je prevladavanje jaza između školskog sustava i onoga na radnom mjestu; pitanje ženskog rada, tzv. rad skrbi, rad osoba s invaliditetom te rad migranata, koji će biti uistinu prihvaćeni, kada se mogu integrirati u radne aktivnosti. Vaša razmišljanja i suočavanje mogu postati činjenice i obnovljena predanost služenju talijanskom društvu.

Veliki skup Socijalnoga tjedna u Cagliariju uvjeravam u svoje molitve i – dok i sam od vas tražim da molite za mene i za moje služenje Crkvi – od srca vam svima udjeljuljem svoj Apostolski blagoslov.

 








All the contents on this site are copyrighted ©.