Migranti su 'borci nade'

Pastoralni posjet Bologni Papa Franjo je, prema vlastitoj želji, započeo u Regionalnom centru za prihvat migranata, gdje ga je dočekalo oko 1000 migranata i volontera koji skrbe o njima. Papa je po svom dolasku mnoge od prisutnih osobno pozdravio rukovanjem, zagrljajem, kroz riječi pozdrava, uz zajedničko fotografiranje. Dočekali su ga i transparenti s porukom „Potrebni su nam dokumenti. Pomozite nam“.

Papa je na početku svog govora iskazao svoju bliskost, naglasivši kako je sam htio da njegov prvi susret s Bolognom bude upravo u ovoj „luci“ za one koji uz „ponekad neizrecive žrtve dolaze iz daleka“.

„Mnogi vas ne poznaju i boje se – rekao je Papa - misleći da im je dopušteno hladno i oštro osuđivati,  te vjeruju da dobro prosuđuju. No, nije tako. Čovjek vidi dobro samo kroz bliskost milosrđa. Bez te bliskosti, drugi čovjek je za nas stranac, čak i neprijatelj, te ne može postati moj bližnji. Iz daleka možemo vidjeti i misliti što hod želimo, što se i događa kad se putem interneta pišu grozne i uvredljive riječi. Ako na bližnjega gledamo bez milosrđa, nesvjesni smo njegove patnje i teškoća. Ako na bližnjega gledamo bez milosrđa, u opasnosti smo da i Bog na nas gleda bez milosrđa. Danas vidim samo veliku želju za prijateljstvom i pomoći. Htio bih zahvaliti institucijama i svim volonterima zbog pažnje i zauzetosti u brizi za sve vas ovdje. U vama vidim, kao i u svakom strancu koji kuca na naša vrata, Isusa Krista, koji se uvijek poistovjećuje sa svakim strancem, bio prihvaćen ili odbijen“  (Matej 25,35.43).

„Fenomen migracija“ - nastavio je Sveti Otac – „zahtijeva jasnu viziju i veliku odlučnost, razumijevanje i odgovarajuće strukture, jasne mehanizme koji neće dopuštati iskorištavanje ili zloupotrebu siromaha. Uvjeren sam da je potrebno da više država usvoji privatne i zajedničke programe prihvaćanja te otvori humanitarne koridore za izbjeglice u najtežim situacijama, kako bi izbjegli nepodnošljivo čekanje i iluzorno gubljenje vremena“.

„Uključivanje u društvo započinje s upoznavanjem. Kontakt s drugim dovodi do otkrivanja 'tajne' koju svatko nosi sa sobom, i dara kojeg on predstavlja, te mu se možemo otvoriti prihvaćajući ono što vrijedi, učeći voljeti tu osobu, pobjeđujući strah, pomažući uključivanje u novu zajednicu. Svatko od vas ima svoju priču. A ta je priča nešto sveto, moramo ju poštivati, prihvatiti, primiti i pomoći da se ide naprijed. Neki su od vas i maloljetni: ovi mladići i djevojke posebno su potrebni nježnosti i imaju pravo na zaštitu, putem privremenog starateljstva ili čuvanja“.

„Dolazim među vas jer želim u svojim očima nositi vaše oči – gledao sam vaše oči – želim u svojim očima nositi vaše oči, želim u svom srcu ponijeti vaše srce. Želim sa sobom ponijeti vaša lica, što žele ostati u sjećanju, trebaju pomoć, rekao bih „usvajanje“, jer u konačnici vi tražite nekoga tko će se okladiti na vas, tko će vam ukazati povjerenje i pomoći da pronađete budućnost: nada u tu budućnost vas je dovela do ovog mjesta“.

„Znate li što ste vi? Vi ste 'borci nade'. Neki od vas nisu dospjeli ovdje, jer ih je progutala pustinja ili more. Ljudi se ne sjećaju, no Bog poznaje njihova imena i prima ih u svoju blizinu. Sjetimo ih se u trenutku tišine i molitve za njih“.

Nakon trenutka šutnje i molitve za pokojne, Papa je nastavio: “Vi, borci nade: vama želim da nada ne postane razočaranje ili očaj, zahvaljujući mnogima koji vam pomažu da ju ne izgubite. U svom srcu želim nositi vaš strah, teškoće, rizike, nesigurnosti… i ove natpise „pomogni nam da dobijemo dokumente“; osobe koje volite, koje su vam drage i zbog kojih ste krenuli u potragu za budućnošću. Ako vas nosimo u očima i u srcima, lakše ćemo raditi na izgradnji otvorenog grada koji zna stvoriti jednake mogućnosti za svakoga. Stoga vas pozivam da budete otvoreni kulturi ovog grada, spremni na poštivanje zakona ove države“.

„Crkva je majka koja jednako voli svakog čovjeka kao Božjeg sina, Njegove slike. Bologna je oduvijek poznata po prihvaćanju što se obnavlja po solidarnosti, prihvatu u župama i religioznim institucijama, ali i u mnogim obiteljima i društvenim organizacijama. Netko je pronašao novog brata potrebnog pomoći ili sina kojem će pomoći da odraste. Netko je pronašao i nove roditelje u zajedničkoj želji za boljom budućnosti. Htio bih da takva iskustva budu brojnija. Neka se grad ne boji darovati pet kruhova i dvije ribe: Providnost će učiniti svoje i svi će biti nasićeni“.

„Bologna je prvi grad u Evropi koji je prije 760 godina oslobodio sluge od ropstva. Bilo ih je mnogo, točno 5855. No Bologna se nije bojala. Otkupio ih je Grad. Možda su to učinili i zbog ekonomskih razloga, jer sloboda je od koristi i pomaže svima. Nisu se bojali prihvatiti obespravljene i priznati ih kao ljude. Napisali su u jednu knjigu ime svakog od njih. Kako bih htio da i vaša imena budu napisana i zapamćena, kako bismo zajedno pronašli, baš kao i u ono vrijeme, zajedničku budućnost. Zahvaljujem vam od srca i blagoslivljam vas, i molim vas da molite za mene“.