XXV. nedjelja kroz godinu - p. Siniša Štambuk

Isus prolazi gradovima i selima Palestine i naviješta kraljevstvo nebesko. No, kraljevstvo koje Isus naviješta nije poput zemaljskih kraljevstava; nije, dakle, onakvo kako smo ga mi često skloni sebi predstaviti. U Prvome čitanju (Iz 55, 6-9) Bog nam govori o bitnoj i velikoj razlici između našeg i njegova načina razmišljanja i poimanja; poručuje: Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.

Isus nam o kraljevstvu nebeskom govori u slikama. Sama slika nije stvarnost koju predočuje, ali nam pomaže da tu stvarnost bolje shvatimo. Isus nam ovdje kraljevstvo nebesko opisuje slikom domaćina koji poziva radnike u svoj vinograd, a navečer ih isplaćuje prema onome što su svojim radom zaslužili. Govor Isusov je simboličan, bogat značenjem…

Vinograd je Božji narod, a domaćin predstavlja Boga, koji od svog naroda očekuje obilan i dobar urod. Sav urod vinograda i trud unajmljenih radnikâ, odnosno bit će pretvoren u vino… Vino je simbol radosti, gozbe i obilja.

U vrijeme jematve ili berbe grožđa, radi se žurno. Vinograd se nastoji ga obrati u jedan dan. Ako je velik, potrebno je pozvati i više berača, kako bi berba što prije završila, a vino što prije bilo na sigurnom. Pri radu u vinogradu najamnici vrše razne poslove: jedni trgaju grozdove i njima pune vreće; drugi im donose prazne vreće, a vezuju i odnose pune; treći pune vreće odvoze prema tijesku; četvrti grožđe tiješte itd. Poslovi su različiti, ali su svi usmjereni na brzo postizanje cilja: sigurno uskladištenje mladog vina…

U vrijeme jematve, ujedno se može i štogod više zaraditi, jer su vlasnici tada spremni platiti i nešto više nego obično, samo da se posao obavi brzo. Zato je najbolje da najamnici budu uočljivi, u javnom prostoru, poput trgova i okupljališta.

Vidimo iz teksta da se Domaćinu silno žuri jer ne samo da je podranio, nego i više puta izlazi i najmi nove radnike. Rad u vinogradu simbolizira zauzetost oko izgradnje kraljevstva nebeskog. Bog u svoje kraljevstvo želi uključiti što veći broj ljudi i hoće da oni sudjeluju u izgradnji toga kraljevstva, da se ugrađuju u to kraljevstvo, ali i da u tome sudjeluju slobodno, a ne prisilno.

Radni dan u kojem se sav posao odvija predstavlja naš ljudski život, a u širem smislu i ljudsku povijest. Neko se u vinogradu pojavi odmah, u prvim minutama dana, neki kad se sunce već počelo uzdizati; neki oko podne ili popodne, a neki tek u predvečerje svoga života. Kad dan završi, dolazi večer, vrijeme isplate za trud i rad u vinogradu života.

Isus najavljuje isplatu od posljednjih prema prvima koji su radili u vinogradu. Domaćin svima isplaćuje po denar. Ipak, netko od prvih između najmljenih radnika u vinogradu, Domaćina smatra nepravednim… Ovdje se upliće naša ljudska logika, naš ljudski način razmišljanja i vrjednovanja života i zbilje. U ovom zemaljskom životu, poučeni smo činiti dobro jer ćemo tako steći nebeske zasluge.

Ali ako ja nekome činim dobro radi toga da steknem zasluge, onda je to računica i korist, a ne milosrdna ljubav kojom se vodi i odiše kraljevstvo nebesko. To je još uvijek logika staroga čovjeka koju Bog isključuje iz svoga kraljevstva. Da bi čovjek prispio u kraljevstvo nebesko, nužno treba promijeniti svoj mentalitet inače ono bitno nije shvatio...

Isus u odgovoru domaćina na iznesenu optužbu, razara tu ljudsku logiku: logiku računâ, zaslugâ, mjerenjâ i dobitakâ te predlaže svoju – logiku ljubavi. Jedna od bitnih karakteristikâ ljubavi je upravo besplatnost. Zar se majka saginje nad svoje novorođenče, zato što je dijete to zaslužilo; zato da joj ono uzvrati ili zato što će time steći zasluge?! Možda ipak postoji jedan uzvišeniji motiv… Bog nas ljubi besplatno i bezuvjetno i daje nam plaću koja beskrajno nadilazi naše zasluge. Denar koji Gospodar vinograda isplaćuje radnicima jest život vječni; kraljevstvo nebesko, kraljevstvo ljubavi, a od toga nema većega.

Ipak – smijemo se upitati – zar je onda isto ako u vinogradu Božjem radimo čitav dan i podnosimo svu «tegobu i žegu», kao i da radimo samo jedan sat?! Naravno da nije isto! Bog svakom radniku u svom vinogradu hoće dati denar vječnog života. I premda će svatko od radnika svoju plaću moći u potpunosti i do zasićenja uživati, njihovo uživanje ipak neće biti jednako…

Naime, naše iskreno i trajno nastojanje oko izgradnje kraljevstva nebeskog u zemaljskom vinogradu, nas sáme osposobljuje za čistije i savršenije uživanje Boga. Križevi, nedaće, pogibelji i protivštine ili ako hoćete «tegoba i žega dana», ako ih vjerno i Bogu odani podnosimo – proširuju naš kapacitet; povećavaju našu sposobnost uživanja one plaće koju nam je Bog namijenio i koju nam želi dati… Nismo li, napokon, po križu spašeni?

Zato hrabro, samo! Zamolimo Gospodina za ustrajnost i postojanost u vinogradu života, kako bismo njegovom milošću uzmogli proći kroz tegobu i žegu dâna i života te – zajedno sa svim spašenicima – zahvalno i radosno motriti zadovoljno i preblaženo lice božanskog Domaćina… Amen.