Biskup nije 'padre padrone', a ni izolirani pastir

Čovjek nastavlja dozivati u pomoć u suočavanju s dramatičnim pitanjima koja ga muče; i dalje mu je potrebno očinsko vodstvo na putu punom izazova, potrebno mu je da ga se uputi u otajstvo njegova traženja života i sreće – kazao je papa Franjo primivši u audijenciju biskupe koji su zaređeni tijekom ove godine. Taj je susret bio prigoda za Papu da osobno upozna nove pastire, i da razmotri s njima osobitosti službe koju su primili, odnosno zadaću svjedočenja Evanđelja i službu Duha da bi – napomenuo je Papa – stadu pružili potrebno duhovno i pastoralno razlučivanje kako bi ono upoznalo i ostvarilo Božju volju.

Dar Duha koji podupire i vodi, a koji je Crkva zazvala na biskupa, oslanja se, međutim, na slaba leđa. Zbog toga je za one koji vode neku zajednicu bitna neposredna i spontana podatnost u poslušnosti Bogu – objasnio je Papa. Biskup ne može podrazumijevati posjedovanje tako velikoga i nadnaravnoga dara kao da je on stečeno pravo; potrebno je stalno moliti za njega priznajući se pred Bogom kao vječni mladići koji ne znaju kako postupati.

Samo onaj kojega vodi Bog, ima pravo i utjecaj da bude predložen za vođu drugima, a razlučivanje se u biskupovu srcu i umu rađa kroz njegovu molitvu – napomenuo je Sveti Otac. Razlučivanje je – dodao je – milost Duha darovana svetom vjernom Božjem puku nadarenom vjerskim osjećajem koji ga čini sposobnim za 'sentire cum Ecclesia', odnosno da osjeća s Crkvom. Za biskupa je to dar primljen u narodu, i usmjeren je prema njegovu spasenju; on nije samodostatni 'padre padrone', ali ni ustrašeni i izolirani osamljeni pastir – istaknuo je Papa.

Biskupovo je razlučivanje stoga uvijek djelovanje u zajednici, podijeljeno u mirnom dijalogu s drugima, sa subraćom u biskupstvu, sa svojim svećenicima, s vjernicima laicima. Stoga vas pozivam da njegujete stav slušanja, rastući u slobodi da odustanete od vlastita stajališta kako biste preuzeli ono Božje – rekao je Papa te upozorio biskupe da svoje poslanje imaju živjeti bez protagonizama i narcisoidnosti, te u poniznosti u odnosu na vlastite nacrte i u poslušnosti prema Evanđelju, učiteljstvu, crkvenim normama i konkretnom stanju ljudi. Razlučivanje je lijek protiv krutosti, jer ista rješenja nisu posvuda jednako valjana – primijetio je Papa.

Papa je, osim toga, biskupima savjetovao da se uz posebnu osjetljivost odnose prema kulturi i religioznosti naroda koji zaslužuje skrb i odnos u dijalogu. Biskupi su, dakle, pozvani na pratnju po kojoj će u svakom vjerniku, u zajednici i u društvu, dozrjeti sposobnost za odabir i ostvarenje dobra koje želi Bog, u tolikim zlima stvarnosti. Pritom ne treba zaboraviti da je bitno odgojiti se za Božje strpljenje i za njegovo vrijeme koje nije nikada naše vrijeme, prepoznajući milost skrivenu u sadašnjosti i ne gubeći iz vidika njegov naum ljubavi koja nas nadilazi – napomenuo je papa Franjo.