O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza, samostan klarisa u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio svečano euharistijsko slavlje, zahvalivši sestrama što su u dvadeset godina postojanja Požeške biskupije ugradile svojih sedamnaest godina plemenitoga služenja. Kad je Klara navršila 18 godina – nadahnuta evanđeoskim siromaštvom koje je započeo živjeti sv. Franjo – pobjegla je od kuće da bude siromašna. Mi smo svjedoci kako danas neki bježe iz Hrvatske u inozemstvo da bi po mogućnosti bili bogati – kazao je požeški biskup, ukazavši na primjer svete Klare koja smisao svoga života nije pronašla u tome da ona služi materijalnome, nego da materijalno služi njoj u ostvarenju života po Božjem naumu. Klara nije prezirala materijalnu stvarnost jer je i nju Bog stvorio, ali se nije dala njome zarobiti. Njezino siromaštvo bilo je sloboda od navezanosti na materijalna dobra kako bi mogla biti potpuno Isusova i u njemu pronaći vlastito ostvarenje i smisao života – istaknuo je propovjednik, pozvavši sve da pronađu evanđeosku mjeru po kojoj se materijalnim dobrima tako služimo da Bog ostane prva i najvažnija stvarnost te da u sjedinjenju s njime postignemo vječna dobra, svoje vrhunsko ostvarenje i smisao.

Blagdan utemeljiteljice sestara klarisa svečano je proslavljen i u samostanskoj crkvi Sv. Klare u Splitu gdje je središnje euharistijsko slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Premda se svetkovina sv. Klare slavi u kolovozu, njezina se svetost časti svaki dan i na svakom mjestu jer onaj tko je ušao u svetost i tko je povezan s Isusom Kristom nije ograničen vremenom ni prostorom – kazao je nadbiskup te istaknuo kako je sv. Klara bila je razumljivi prijevod Riječi Božje. O njoj je često razmišljala i meditirala. Znala je da onaj tko želi upoznati Gospodina mora otkriti Njegovu volju za svoj život te da samo ljubav proniče u samu srž. Stoga sv. Klara nije velika jer je gradila svoj život u askezi ili što je svojim naporom i trudom postigla nešto važno, nego jer je u kontemplaciji živjela potpuno predanje Božjoj milosrdnoj ljubavi – poručio je splitsko-makarski nadbiskup. Govoreći o samostanu klarisa u Splitu, ponovno je istaknuo da od njihove molitve živi čitavi grad te da nikada nećemo spoznati sve milosti koje su po njima prisutne u Crkvi i društvu. Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 709 godina postojanja (utemeljen 1308. godine), a u njemu danas žive 23 sestre, među kojima tri novakinje i dvije aspirantice.

Više tisuća mladih Splitsko-makarske nadbiskupije i ove se godine prigodom svetkovine Velike Gospe zaputilo na tradicionalno 35. hodočašće Gospi Sinjskoj „Od Gospe do Gospe“ – od Solina do Sinja – kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji na majčinskom zagovoru te pokorom iskazali slavu Bogu. Hodočašće je započelo u subotu uvečer, 12. kolovoza, ispred crkve Gospe od Otoka u Solinu, gdje je veliki broj mladih pristupio sakramentu pomirenja, a pred polazak na višesatno noćno pješačenje proslavljena je Sveta Misa koju je predvodio domaći nadbiskup Marin Barišić, u suslavlju s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom. Onaj koji ima cilj pred očima, pa bio i spor, brži je od najbržega bez cilja. Naš cilj je živjeti vjeru. Taman sporo hodio, brže ću doći od onoga najbržeg bez cilja. Cilj je Isus Krist, a najbolji put do njega je Majka Marija. Ona je put do Boga i do čovjeka – poručio je mladim hodočasnicima nadbiskup Barišić. Nakon osam sati hoda u molitvi, u osvit nedjeljnoga dana, 13. kolovoza, u dvorištu svetišta Gospe Sinjske okupilo se više tisuća hodočasnika gdje su sudjelovali u svečanomu bogoslužnom slavlju koje je predvodio gvardijan sinjskoga samostana fra Petar Klapež.

Isusovac o. Petar Galauner proslavio je 12. kolovoza u okrilju crkve Sv. Antuna Pustinjaka u Tomašancima svoj dijamantni svećenički jubilej – 60 godina svećeništva. U zajedništvu oltara s jubilarcem su bili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić te mnogobrojni svećenici – od kojih je mnogima o. Galauner bio odgojitelj, profesor ili ravnatelj za vrijeme njihove formacije u sjemeništu i gimnaziji na zagrebačkoj Šalati. Tijekom 60 godina plodnoga svećeničkog života o. Galauner obnašao je brojne odgovorne službe u Redu i Crkvi; službu provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, a zatim i Generalova asistenta za sve isusovačke provincije u slavenskim zemljama, i to u vrijeme dok u nekima od njih Crkva još uvijek nije imala pravo javnosti. Ipak, velika većina – osobito svećenika – o. Galaunera pamti kao odgojitelja i profesora sa zagrebačke Šalate, a svoj rad u odgoju okrunio je u rodnoj Slavoniji, osnivanjem Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, 1998. godine. Uputivši riječi zahvale svima, a napose svojim Tomašančanima, jubilarac se prisjetio mlade mise te proslave svećeničkih jubileja – 25., 40. i 50. obljetnice svećeništva – koje je također slavio u Tomašancima. Postao sam poznat u zadnje vrijeme po zagrljaju s papom Franjom u Sarajevu. No, to je ipak samo zagrljaj s čovjekom! Tijekom 60 godina svećeništva svaki sam dan u misi na mističan način imao priliku zagrliti Krista, prisutnoga na otajstven način na oltaru. To je zagrljaj od kojeg se živi i koji daje život. Moj život je ispunjen… Hvala Mu! – poručio je o. Petar Galauner, koji posljednjih godina djeluje kao neumorni ispovjednik i duhovni vođa uz Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

U povodu Dana grada Sinja i nebeske zaštitnice čudotvorne Gospe Sinjske, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, 11. kolovoza, uručene su ovogodišnje nagrade grada. Nagradu za životno djelo dobio je fra Eugen Poljak (76) za svoj dugogodišnji sveukupan svećenički, duhovni i karitativni rad u svim župama i životnim situacijama, te pružanje nesebične pomoći potrebitima, organizaciju brojnih crkvenih i kulturnih aktivnosti, obogaćivanje duhovnog i društvenog života tijekom službe i aktivnosti na izgradnji crkve za žitelje Čitluka i Jasenskog. Hvala svima koji su prepoznali i vrednovali moj pedesetogodišnji svećenički rad, pa i na materijalnom polju, a onaj duhovni, često nevidljivi, ljudskim mjerilima neprocjenjiv, taj ću dio prepustiti pravednom nepodmitljivom sucu. Neka ovaj mali doprinos sviju nas nagrađenih pridonese boljem i sretnijem životu svih žitelja cetinskog kraja – kazao je u ime nagrađenih fra Eugen Poljak.