Održan ″Međunarodni kolokvij o znanosti i kršćanstvu u suvremenoj Europi″

Od 29. lipnja do 1. srpnja 2017. u Zagrebu održan ″Međunarodni kolokvij o znanosti i kršćanstvu u suvremenoj Europi″. Upriličen je na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu - prikaz kolokvija pripremio je i čita Marito Mihovil Letica...

​ ​

Vjerujem da ne će biti suvišno započeti malom teorijskom pripravom odnosno raščlambom koja ima približiti složene i višestruko uvjetovane odnose znanosti i religije. Teško se pritom ukloniti izazovnim asocijacijama iz povijesti filozofije. ″Svi ljudi teže znanju po naravi″, rečenica je kojom Aristotel započinje znamenito djelo ″Metafizika″, jamačno jedno od najvažnijih ne samo u povijesti filozofije nego i općenite zapadnjačke kulture. Težnja znanju nije ništa drugo nego težnja istini, a budući da je istina cjelina, kako to reče ne samo Hegel nego i mnogi prije i poslije njega – čovjek po svojemu metafizičkom ustrojstvu teži obuhvatnoj i cjelovitoj istini. Jasno je da to podrazumijeva izlazak iz područja pojedinih znanstvenih disciplina te susret i dijalog s drugim disciplinama i područjima čovjekova duha.

Sintagmom ″animal rationale″ (″razumska životinja″), koju su na tragu Aristotelove misli često rabili sv. Toma Akvinski i cijela skolastička tradicija, izrečena su dva pola oko kojih se kreću pitanja o čovjeku – materijalnost i duh. Upravo čovjekov duh, odnosno njegova duhovna duša, jest ono što od materijalne prirode čini transcendentalnost, od tjelesnosti subjektnost, osjetilnost preobražava u samosvjesno ″ja″, konačnost uzdiže u beskonačnost, vremenitost i smrtnost u besmrtnost ili, kršćanski rečeno, u život vječni. Tako dospijevamo do suprotstavljenosti prirodnih znanosti, koje se bave zakonitostima materijalnoga svijeta, i religije, kojoj je u središtu čovjek, biće obdareno duhom i zamilovano bogolikošću. (Dobro je pojasniti: za razliku od religije, kojoj u središtu je čovjek, Bog je u središtu teologije.) U ovome diskurzu o religiji i prirodnim znanostima valja riječ ″suprotstavljenost″ razumijevati kao stavljenost jednog naspram drugog, okrenutost prema drugom, a ne nužno kao sukob i isključivost.

U članku ″Modeli odnosa znanosti i religije – od sukoba do integracije″, prof. dr. Marijan Šunjić – teorijski fizičar, negdanji rektor Sveučilišta u Zagrebu te opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici – piše o četiri glavna modela tog odnosa: sukob, neovisnost, dijalog i integracija. Model sukoba javlja se u dva radikalna oblika gdje jedan vid potpuno isključuje drugi: znanstveni fundamentalizam ili scijentizam i vjerski fundamentalizam ili fideizam. Nadalje, model neovisnosti tvrdi da su znanost i religija potpuno odvojene – po metodologiji, po rezultatima i po područjima valjanosti. Nisu u sukobu jer nemaju dodirnih točaka; uzajamno se ignoriraju. O trećemu modelu, modelu dijaloga i komplementarnosti, Marijan Šunjić kaže:

″Osnovna teza ovog modela je: znanost i religija se međusobno ne isključuju, nisu u sukobu, nego su komplementarne, nadopunjuju se i obogaćuju. Tako mogu čovjeku pružiti potpunije odgovore na – pogotovo egzistencijalna – pitanja. / To je i službeno stajalište Katoličke crkve, izraženo u brojnim dokumentima, a posebno u enciklici Ivana Pavla II. ʹVjera i razumʹ (ʹFides et ratioʹ). Problem je međutim odrediti kako se ta dva područja nadopunjuju, gdje su njihove granice i gdje se prekrivaju?″

I naposljetku dolazimo do modela integracije, koji se zasniva na argumentima prethodnoga modela i još jače zastupa ideju komplementarnosti nastojeći da se rezultati i iskustva znanosti i religije izmjenjuju između tih dvaju područja, čime bi se uzajamno osnažila. Taj je model zastupljen najviše u krugovima anglikanskih teologa-znanstvenika.

Upravo je profesor Marijan Šunjić najzaslužniji što je od 29. lipnja do 1. srpnja 2017. u Zagrebu održan ″Međunarodni kolokvij o znanosti i kršćanstvu u suvremenoj Europi″. Upriličen je na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, bivšemu Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, visokoškolskoj ustanovi koju vode patri isusovci. Događaj je potaknula Studijska grupa za znanost i duhovnost Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom profesora Šunjića, a u organizaciji dotičnoga kolokvija sudjelovala je Europska mreža za znanost i kršćansku tradiciju, skraćeno ″Mreža″.

Kolokvij je pozdravnom besjedom otvorio doc. dr. Dalibor Renić, prodekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti. Sudjelovali su ugledni znanstvenici iz Hrvatske i četiri europske zemlje: Italije, Poljske, Ukrajine i Rusije. Imena sudjelovatelja, navedena abecednim slovoredom, jesu: Aleksej Bodrov iz Moskve, Giandomenico Boffi iz Rima, Miroslav Furić iz Zagreba, Oleh Kindij iz Lviva odnosno Lavova, Stipe Kutleša iz Zagreba, Zbigniew Liana iz Krakowa, Lamberto Rondini iz Torina, Marijan Šunjić, Petar Tomev Mitrikeski i Dražen Volk, svi iz Zagreba, te Roman Zaviskij iz Lviva.

Predavanja su bila na engleskome jeziku. Ponudila su komparativnu analizu situacije i razvoja odnosâ između znanosti i kršćanske vjere u Europi posljednjih godina, a posebno se razmatralo stanje u Rusiji, Poljskoj, Italiji, Ukrajini i Hrvatskoj, što je urodilo vrlo zanimljivim i mjerodavnim rezultatima.

U žarištu interesa bijahu prijeporne i za raspravu svagda otvorene teme kao što su teorija evolucije, kreacionizam, inteligentni dizajn, zatim kvantna fizika, redukcionizam i teorija emergencije, k tome i teorija Velikog praska, antropijsko načelo, granična područja znanosti i religije, različite razine fizičke stvarnosti itd.

Sudjelovatelji ovoga znanstvenog kolokvija i ujedno članovi ″Mreže″ izrazili su uvjerenje da je znanost snažno ljudsko nastojanje za spoznajom Boga u Njegovu stvaranju, čime se ne samo zadovoljava čovjekova radoznalost nego i unaprjeđuje čovjekova egzistencija. Znanost i kršćanska vjera nisu u sukobu, nego, dapače, mogu i trebaju surađivati i nadopunjavati se u plodonosnom dijalogu – zaključak je s ovoga vrijednog skupa.

Uza sve pohvale organizatorima i sudjelovateljima ″Međunarodnoga kolokvija o znanosti i kršćanstvu u suvremenoj Europi″ valja još istaknuti da se i ovim kolokvijem pokazalo da je ″Mreža″, navodim njihovu formulaciju, ″interdenominalna skupina europskih kršćanskih intelektualaca″. Postmoderni i pomodni, rogobatni i uvelike oksimoronski atribut ″inter-de-nominalan″, što doslovno znači ″među-raz-imenovan″ (kasnolatinskomu pojmu ″denominatio″ pripada značenje ʹrazimenovanjeʹ ili ʹpreimenovanjeʹ, posebice novčanih jedinica); možemo zamijeniti prikladnim i razumljivim atributom, a to je u slučaju dotičnoga kolokvija – ″ekumenski″.

Naime, uz rimokatoličke i grkokatoličke intelektualce odnosno znanstvenike sudjelovali su i pravoslavni. Zapadna i istočna braća u Kristu. Oni nam vjerodostojno svjedoče kako odjelotvoriti naputak sv. Augustina: ″Spoznaj da bi vjerovao, vjeruj da bi spoznao″, ili izvorno: ″Intellige ut credas, crede ut intelligas″.