'Save the Children' upozorava na duboke rane djece u Mosulu

Čini se da je pri kraju bitka za ponovno osvajanje Mosula, jedne od glavnih iračkih utvrda samozvane Islamske države. Vladine su snage, uz potporu Sjedinjenih Američkih Država, blizu potpunoga nadzora nad starim gradom, gdje se nalaze posljednji položaji džihadistâ. Borbe se vode za svaku ulicu, za svaku kuću. Ali, najveću cijenu toga rata plaćaju djeca, duboko ranjena nečuvenim nasiljem koje se već godinama provodi pred njihovim očima. I to s dramatičnim posljedicama u njihovim životima, kako pokazuje jedno istraživanje humanitarne organizacije Save the Children.

Djeca iz Mosula, grada-simbola borbe protiv samozvane Islamske države u Iraku, nose teret nečega što nisu željeli, i za što nisu odgovorni, tako da više ne znaju ni sanjati. Vjerni pratitelji čitavoga jednog naraštaja maloljetnika jesu „mȍre otvorenih očiju“, kako je spomenuta organizacija nazvala jednu od posljedica trauma od sukoba. Ta je organizacija aktivna u izbjegličkom kampu Haman Al Alil, gdje je provela istraživanje o toj temi. Ispitano je oko 65 djece u dobi između 10 i 15 godina kako bi se shvatili tragovi koje je sukob ostavio na njima.

Rezultati su tragični i slojeviti – kazao je u razgovoru za našu radijsku postaju Marco Guadagnino, glasnogovornik za međunarodne programe spomenute humanitarne organizacije. Riječ je o društvenoj nelagodi koju mi nazivamo „toksičnim stresom“ koji se – ako se ne liječi – povezuje s nizom vrlo ozbiljnih posljedica i za tjelesno zdravlje. To su djeca koja su proživjela nasilje ISIS-a, vidjela su bombardiranje, dane bijega kada je iračka vojska započela pokušaj ponovnoga osvajanja grada, a sada pak žive u dramatičnim prilikama u izbjegličkim kampovima – primijetio je Guadagnino.

Razgovarajući s tom djecom primijetili smo, nažalost, da se više ne smiju – napomenuo je te dodao – Odsutni su izrazi lica; boje se zvukova, otvorenih očiju govore o mȍrama… Ta djeca i danju vide čudovišta, a dovoljno im je čuti zvuk helikoptera da prestrašeni počnu bježati i bilo gdje tražiti sklonište. Neki su nam pak rekli da bi radije bili ranjeni, jer bi ih tada odveli nekamo gdje bi dobili hrane. A neki su kazali da bi htjeli umrijeti, jer u raju ne bi više trpjeli.

Stoga je posebno važno pomoći tom naraštaju djece kako bi se ocrtala neka budućnost za njih kao osobe, ali i kao graditelje nove zemlje, kako je rekao Guadagnino. Tu valja uspostaviti osjećaj pouzdanja prema odraslima, jer to su djeca koja više nemaju u nas povjerenja – istaknuo je. Važno je shvatiti da osim hitno potrebne opće pomoći, potrebno je pružiti i psihološku pomoć. Kao humanitarni djelatnik mislim da je posttraumatska psihološka pomoć po važnosti na istoj razini kao i raspodjela hrane – istaknuo je na kraju Marco Guadagnino iz humanitarne organizacije Save the Children.