O knjizi kardinala Tomáša Špidlíka ″Mali biseri crkvenih otaca″

Pojam ″patristika″ (kojemu je u korijenu latinska riječ ″pater″: ʹotacʹ) označava razdoblje od 2. do 7. ili 8. stoljeća, tijekom kojega razdoblja su plodonosno djelovali crkveni oci i drugi ranokršćanski pisci. Patristika je ujedno i crkveni nauk koji je branio kršćansku vjeru u njezinim početcima, u prvim stoljećima kršćanstva. Gotovo općeprihvaćeno je shvaćanje da razdoblje crkvenih otaca na Zapadu završava smrću sv. Izidora Seviljskoga godine 636., a na Istoku smrću sv. Ivana Damaščanskoga 749. Pojam ″patristika″ ima još jedno značenje: odnosi se na teološku granu kojoj je predmet proučavanja nauk crkvenih otaca iz kasne antike i ranoga srednjeg vijeka.

Crkveni oci odigrali su iznimnu ulogu u razvoju kršćanske vjere te nam se iskazuju važnima za upoznavanje ranokršćanske predaje. Njihov autoritet priznaje Katolička Crkva, uz nju i Pravoslavna Crkva ili, preciznije kazano, pravoslavne crkve, dok im protestanti ne priznaju autoritet.

U ovome diskursu treba nešto reći o bliskoznačnome pojmu ″patrologija″. Ona se od patristike razlikuje po tome što patristika proučava teološke i filozofske ideje te naučavanje ranokršćanskih teoloških i filozofskih pisaca, a patrologija se više usredotočuje na život i djelo tih pisaca. Nadalje, pojam ″patrologija″, već po tome što sadrži sufiks ″-logija″, često se primjenjuje na znanost i teološku disciplinu koja proučava život i djelo crkvenih otaca, na studij koji se bavi tim područjem povijesne i spekulativne teologije.

″Mali biseri crkvenih otaca: Kratka razmatranja na temelju otačkih misli″ naslov je knjige koju je napisao kardinal Tomáš Špidlík, poznati isusovački duhovnik i propovjednik. Hrvatsko izdanje dotičnoga djela, objelodanjeno 2016., imamo zahvaliti nakladnoj kući Verbum. Čini se najprikladnijim citirati dio Predgovora knjige; kardinal Špidlík kaže:

″Prvo pisano svjedočanstvo naše vjere predali su nam evanđelisti. Njihovi su sljedbenici prozvani crkvenim ocima. Oni su morali braniti čistoću vjere protiv hereza te prilagoditi propovijedanje novim prilikama; izložiti vjeru prikladnim riječima na jezicima pokrštenih naroda te je izraziti u obliku dogmi kroz prvih sedam crkvenih ekumenskih koncila. / Zanimljiv je podatak da su dolazili nadasve iz zemalja koje su postale nositeljicama nove kulture, europske kulture koja i danas živi i koja je tijekom ovih dviju tisuća godina donijela mnogo i ubuduće još želi donijeti mnogo toga. No ako želimo ispravno vrjednovati njezino značenje i ne ugroziti identitet Kristova poslanja, moramo biti svjesni njezinih korijena. To je postalo očitim na Drugome vatikanskom koncilu. Opće je priznato da taj koncil predstavlja velik napredak u životu i razumijevanju Crkve. Ali ne zaboravimo kakve su bile okolnosti koje su mu prethodile i koje su ga pripravile. U razdoblju prije Koncila bio je obnovljen studij crkvenih otaca: patrologija. Najizvrsniji stručnjaci u toj teološkoj grani bili su glavni savjetnici u koncilskim raspravama i u oblikovanju koncilskih tekstova. Koncil je od otaca usvojio i temeljni stav kojim trebamo pristupati dogmatskim istinama; naime, uvijek se pitajući što one znače za duhovni život. Duhovnost je, dakle, bitan dio dogmatike i katehetske pouke. / Spisi, koje su nam ostavili oci, brojni su i pisani su različitim stilovima. Stoga su u samostanima vrlo brzo počeli sastavljati male antologije za praktičnu primjenu. Iz nekoga dugačkoga pisma birali bi najvažniju misao koja im je potom služila za razmatranje. Načinjeno je više dobrih zbirki koje su se potom proširile. Primjerice, u 11. st. postala je čuvenom antologija Nikona s Crnoga brda (kod Antiohije). Poslije su monasi napustili svoje samostane u Maloj Aziji koju su zauzeli Saraceni, a nisu mogli ponijeti sa sobom zbirke knjiga koje su marljivo prikupili. Nikonova antologija trebala je nadomjestiti taj gubitak. / Danas se nalazimo u ponešto drukčijoj situaciji. Spisi crkvenih otaca objavljuju se na različitim jezicima i doživljavaju izdavački uspjeh. No za praktičnu primjenu današnjem su čovjeku korisnije kratke misli o kojima može razmatrati. Eto svrhe ove knjige. Ona ne želi biti cjelovita. Tekstovi crkvenih otaca slobodno su odabrani i popraćeni kratkim razmatranjima, sastavljenima ponajviše na temelju otačkih misli, čijom sam se duhovnošću godinama bavio. Zato je ova knjiga poput pregršti malih bisera koje će svatko moći staviti na nit vlastitoga duhovnog života.″

Recimo i to da se dotična knjiga sastoji od četiri dijela koji su naslovljeni: ″Vječnog Boga spoznajemo po stvorenu čovjeku″, ″Spoznajemo čovjeka na sliku utjelovljena Boga″, ″Ljubavlju i krjepošću Bog prebiva u nama″ te ″Molitvom ulazimo u Božje prebivalište″.

U ovoj je knjizi kardinal Tomáš Špidlík sabrao četrdeset misli crkvenih otaca, duhovnih bisera iz djetinjstva kršćanske vjere, iz prvih stoljeća kršćanstva. Na temelju njih je sastavio, kako piše na ovitku knjige, ″kratka razmatranja pogodna za kratak molitveni predah u užurbanoj svakodnevici. Tumačeći njihove misli, kardinal Špidlík ne zadržava se na teoretskom izlaganju, već donosi njihovo značenje za naš konkretni život i upućuje na praktičnu primjenu. Ona govore o duhovnosti, o zdravlju i bolesti, o braku i spolnosti, o prijateljstvu, molitvi i pokori... ukratko, o svemu onome što čini naš život. Stoga su ovih 40 bisera odličan način da u 40 dana provedemo vlastitu duhovnu obnovu, crpeći iz provjerena izvora kršćanskoga blaga.″

Između četrdeset misli crkvenih otaca, izdvojio sam dvije. ″Ni Bog ni milost Duha Svetoga ne umanjuju našu slobodu. Da bismo činili dobro, dovoljno je htjeti″; sv. Ivan Zlatousti. Zatim misao koja izvire iz dubine kršćanske mistike, iz ekstaze i zanosa ″negativne teologije″; izrekao ju je Pseudo-Dionizije Areopagita: ″Najbožanskija spoznaja Boga postiže se nespoznanjem.″

I još nekoliko riječi o autoru knjige ″Mali biseri crkvenih otaca″. Isusovački duhovnik i propovjednik kardinal Tomáš Špidlík, koji se rodio 1919., a umro 2010., držao je duhovne vježbe i papi Ivanu Pavlu II. Meditacije kardinala Špidlíka postale su poznatima po svojoj dubini i duhovnome bogatstvu. Bio je jedan od najpoznatijih stručnjaka za otačku duhovnost i duhovnost istočnoga kršćanstva. Naslovi nekih od njegovih djela jesu: ″Evanđelje svakoga dana″, ″Ignacije Loyolski, duhovni otac″, ″Hodočasnikova duša″, ″Put do čista srca″.

Premda nevelika obujmom, knjiga ″Mali biseri crkvenih otaca″ prava je riznica svevremeno suvremene kršćanske duhovnosti. Vrijedna je čitanja i razmatranja.