O Božjemu Milosrđu, govori M. M. Letica

O Nedjelji Božjega milosrđa prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica:

″Jakosti moja, gledat ću na te, / jer ti si, Bože, zaštita moja, / Bog moj, milosrđe moje. // [...] // A ja ću opjevati silu tvoju / i klicat ću jutrom milosrđu tvome, / jer mi ti postade utočište / i sklonište u dan nevolje. // Jakosti moja, tebi ću pjevati, / jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje″ (Ps 59,10; 17-18). Citirani stihovi iz ″Psalma 59″ svjedoče nam s kakvim je predanjem starozavjetni čovjek zazivao Božje milosrđe, utjecao se milosrđu Božjemu. Milosrđe se često i izdašno spominje, razumije se, i u Novome zavjetu. Primjerice, u ″Evanđelju po Mateju″ u ″Blaženstvima″ čitamo: ″Blago milosrdnima: / oni će zadobiti milosrđe!″ (Mt 5,7), također u ″Prvoj poslanici Timoteju″ gdje se uz milosrđe spominje i milost: ″... Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!″ (1 Tim 1,2).

U Bibliji, uzmemo li Stari i Novi zavjet zajedno, milosrđe se spominje gotovo sto i četrdeset puta, a milost mnogo više, čak oko četiri stotine puta. Pritom nije teško uvidjeti da pojmovi ″milosrđe″ i ″milost″ nisu istoznačnice, nego bliskoznačnice.

Milost je pridržana samo Bogu; samo i jedino Bogu pripada milost. Posrijedi je Božja dobrohotnost prema ljudima, Božja naklonost čovječanstvu: milošću ljudski rod zadobiva spasotvorno oproštenje grijeha i život vječni. Sveti Augustin isticaše darovanost milosti i njezino prethođenje, tj. prvenstvo (neki su, pogrešno i tendenciozno tumačeći Augustinove misli, razvili iz njih nauk o predodređenju iliti predestinaciji). Nadalje, sv. Toma Akvinski na tragu Aristotelove teleologije naučavaše da su ljudska bića pozvana na ispunjenje nadnaravnoga cilja, nadnaravne svrhe, a to je zajedništvo s Trojednim Bogom, koji neizmjerno nadmašuje bilo koju stvorenu narav. Milost pretpostavlja narav; pretpostavlja, ali je ne dokida, nego usavršuje: ″Gratia supponit et perficit naturam″, govoraše sv. Toma. Milost uzdiže čovjeka u zajedništvo s Trojednim Bogom i ona, valja to opetovano istaknuti, pripada jedino Bogu. Stoga sintagmu ″Božja milost″ imamo smatrati nekovrsnim pleonazmom – dovoljno je, kada se diskurs kreće u okrilju teologije, kazati ″milost″; jasno je da ona može biti samo Božja.

Nadalje, kada govorimo o milosrđu, dragovoljnoj pomoći nekom čovjeku ili skupini ljudi, treba reći da je milosrdan ne samo Bog nego to može biti i čovjek. ″Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan″ (Lk 6,36), riječi su Isusove što ih je Luka zapisao u svojemu Evanđelju. Ne bismo pritom smjeli smetnuti s uma da je milosrđe uvijek povezano s Bogom i Njegovom moći. Milosrđe proishodi iz Božje ljubavi i Njegove vjernosti ljudima; posrijedi je Božji ″hesed″, o čemu prorok Hošea kaže: ″Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, / poznavanje Boga, ne paljenice″ (Hoš 6,6). Milosrđe je dobrota u ljubavi i ljubav u dobroti; posrijedi je činidba i služba koju mi ljudi, jer smo djeca Božja, imamo činiti jedni drugima. Bog i njegovo milosrđe jesu izvor i uzor milosrđa koje su ljudi pozvani nasljedovati, dijeliti između sebe.

Danas, u prvu nedjelju nakon Uskrsa, slavimo Nedjelju Božjega milosrđa. Ta se pobožnost temelji na poruci što ju je primila poljska redovnica sv. Faustina Kowalska (koja je živjela od 1905. do 1938.). Sveti papa Ivan Pavao II., osobiti štovatelj Faustine Kowalske, proglasio je 30. travnja 2000. Nedjelju Božjeg milosrđa svetkovinom za cijelu Crkvu. Tog dana bijaše druga vazmena nedjelja, a tako bijaše i 8. travnja 1993. kada je Faustina Kowalska proglašena blaženom – a sve u skladu s porukom koju je sestra Faustina primila od Isusa.

Naime, u dnevniku sv. Faustine nalazimo dotičnu Isusovu poruku; Gospodin joj reče:

″Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se ni jedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skrlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu″.

Dana 22. veljače 1931. Faustina Kowalska doživjela je mistično iskustvo prilikom kojega je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca prosijavaju dvije zrake – crvena i bijela. Isus joj povjeri zadaću da se takva slika naslika i štuje te se tako pokrene pobožnost Božjemu milosrđu. Slika Božjega milosrđa prikazuje Isusa koji je desnu ruku podignuo na blagoslov, a iz lijeve mu ruke prosijavaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje potekoše iz Njegova probodena tijela na križu. Ispod slike možemo pročitati ″Isuse, ja se uzdam u tebe″.

Završavamo citatom iz ″Evanđelja po Luki″:

„I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: ″Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?″ A on mu reče: ″U Zakonu što piše? Kako čitaš?″ Odgovori mu onaj: ″Ljubi gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!″ Reče mu na to Isus: ″Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.″ // Ali hoteći se opravdati , reče on Isusu: ″A tko je moj bližnji?″ Isus prihvati i reče: / ″Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ʹPobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.ʹ″ / ″Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?″ On odgovori: ″Onaj koji mu iskaza milosrđe.″ Nato mu reče Isus: ″Idi pa i ti čini tako!″“ (Lk 10, 25-37).