Svetkovina Božjega Milosrđa

Slijedeće se nedjelje – Druge vazmene – slavi svetkovina Božjega milosrđa, koju je ustanovio sveti Ivan Pavao II., 2000. godine, u prigodi kanonizacije svete Faustine Kowalske – promicateljice i apostola Božjega Milosrđa. Slavlje je povezano s Gospodinovim uskrsnućem, a Karol Woytiła je odredio da se slavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa. To je posebno naglasio njegov postulator kauze za kanonizaciju, monsinjor Slavomir Oder, koji posebno naglašava sintoniju između pape Franje i pape Woytiłe, upravo na temu milosrđa.

Nije moguće razmišljati o Božjemu Milosrđu bez Gospodinova uskrsnuća, jer njegovo je uskrsnuće, vrhunac objave Božjega milosrđa, otvorenosti životu, životu vječnomu. Uzvišeni je to dar koji je Bog u Kristu ponudio čovjeku. Isus je došao na svijet upravo kako bi objavio milosrdno Božje lice – kazao je postulator Oder.

Na pitanje našega novinara kako je zasigurno moguće nekako povezati Ivana Pavla II. i papu Franju te kako se papa Franjo često poziva na encikliku Ivana Pavla II. „Dives in Misercordia“, što je očito u onome što čini, u njegovim riječima i što je na poseban način došlo do izražaja u Jubileju milosrđa, Monsignor oder je kazao:

Da, tema milosrđa ih ujedinjuje na poseban način, a u isto vrijeme otvara put kontinuitetu između tih dvaju pontifikata. Obojica dolaze iz situacijâ obilježenih društvenim pomutnjama i povijesnim teškoćama. Riječ je o ljudskoj osjetljivosti, o povijesnoj konkretnosti i pozornosti koju obojica papâ pridaju dostojanstvu čovjeka po pitanju najsiromašnijih – onih koji se hrane evanđeoskom porukom – kazao je monsinjor Oder.

Na konstataciju kako milosrđe pravdu ne uklanja, nego nadilazi te na primjedbu kako se Ivan Pavao II. – upravo u enciklici „Dives in Misercordia“ pita: «Je li pravda dovoljna?", da bi kasnije odgovorio kako je zapravo Crkva pozvana naviještati i promicati milosrđe, upravo kao uzvišeniji put pravednosti u ljubavi, Postulator je odgovorio:

Već s gledišta prošloga stoljeća možemo sasvim jasno kazati, što znači ljudska pravda bez Boga. Takva pravda dovodi do rugla i negacije čovjeka; vodi prema sustavu ropstva i negacije dostojanstva osobe. Bez daljnjega, nema neslaganja između pravednosti i milosrđa; ako govorimo o milosrđu, nije riječ o „bonizmu“, ali se trebamo sjetiti da objava Božjega Milosrđa sa sobom ipak nosi moralnu i religijsku obligaciju čovjeka da prihvati to otajstvo, ali isto tako da se i obrati prema njemu (otajstvu). Milosrđe pretpostavlja prihvaćanje (otajstva) i trajno nastojanje oko razumijevanja čovjekova srca – kazao je na kraju monsinjor Slavomir Oder.