Vijesti iz Crkve u Hrvatskoj - pripremio Vedran Šmitran

„Svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, naš hrvatski vjernički puk od davnina s posebnom ljubavlju časti, zahvalno prepoznajući potrebu za njegovom blizinom i njegovom pomoći, te s pouzdanjem moli njegovu zaštitu i zagovor kod Gospodina u raznim potrebama. Prepoznajući tu neprekidnu privrženost i očitovanja žarke pobožnosti prema prečistom zaručniku Blažene Djevice Marije, zaštitniku cijele Crkve, hrvatski biskupi izabrali su svetoga Josipa za zaštitnika Hrvatske. U hrvatskoj nacionalnoj povijesti s posebnim ponosom i obvezom pamtimo da je tadašnji Hrvatski sabor, duboko osjećajući bilo naroda, svetoga Josipa 1687. godine, dakle prije 330 godina, jednoglasno izabrao za posebnoga zaštitnika Kraljevstva Hrvatske. Hrvatski su biskupi godine 1972. zauzeli stav da je odluka Hrvatskoga sabora iz 1687. godine i sada na snazi jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod koji nadživljava sve peripetije oko svoga suvereniteta. Spominjući se te obljetnice, kao i Godine svetoga Josipa proglašene 1987. godine, i snažno osjećajući duhovne i materijalne potrebe sadašnjega trenutka, ovime proglašavam Godinu svetoga Josipa na području Zagrebačke nadbiskupije koja će vremenski biti omeđena dvjema svetkovinama svetoga Josipa, te će trajati od 19. ožujka 2017. do 19. ožujka 2018. godine. Ovime ujedno određujem da posebno žarište te godine bude Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu u kojem će se moći primiti milost oprosta svakoga dana tijekom Godine svetoga Josipa“ – dio je proglasa zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića kojim je službeno proglašena Godina svetoga Josipa. Proglas je u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, na samu svetkovinu zaručnika Blažene Djevice Marije, a koja je ove godine liturgijski slavljena 20. ožujka, na početku misnog slavlja pročitao zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško i predao ga čuvaru i rektoru Nacionalnoga svetišta mons. Antunu Senteu.

U propovijedi se biskup Šaško osvrnuo na odluku Hrvatskog sabora da svetog Josipa proglasi zaštitnikom Hrvatske, istaknuvši da se zaštitnika bira ne samo jer se vjeruje u njegovu zaštitu nego i zato jer se u njemu vide određene odlike i uzor. Ukazao je potom na Josipove odlike koje su primjer cijeloj Hrvatskoj i koje su hrvatske sabornike vodile da Josipa izaberu za zaštitnika Hrvatske. U 'josipovskoj Hrvatskoj' radost ljudi nalazi se u služenju Bogu, a ne ideologiji. 'Josipovska Hrvatska' je pravedna, a ne izrabljivačka i neosjetljiva; ona se ravna pravednošću koja je prožeta ljubavlju. Takva Hrvatska ne izvrgava sramoti, osobito ne one koji su se za nju žrtvovali. Iz 'josipovske Hrvatske' ne odlazi se lako; ne napušta ju se da bi ju se zauvijek ostavilo. U takvoj Hrvatskoj koriste se riječi koje su pročišćene i osvijetljene istinom, a ne jezik prijetvornosti i besplodne diplomatičnosti, kao ni jezik grubosti, nepoštivanja i psovke. U takvoj se Hrvatskoj provjerava imaju li riječi smisla pred puninom Božje riječi i Isusova imena... U 'josipovskoj Hrvatskoj' se dobro čini, a ne samo o njemu govori – poručio je biskup Šaško.

O 330. obljetnici kako je Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske (1687. godine), tom omiljenom svecu u čast započinje izgradnja još jednog svetišta na krajnjem istoku Hrvatske, u Vukovaru. U župskim prostorijama u Borovu Naselju jučer, 22. ožujka, potpisani su ugovori o izgradnji crkve te će tako Vukovar, uz Borovo Naselje, s vremenom dobiti još jednu gradsku četvrt, Borovo Bata. Dok u Borovu Naselju dominira zvonik Gospe Fatimske, u Borovu Bati sada će izrasti zvonik sv. Josipa. Tako će u Vukovaru na najbolji način svoju potvrdu dobiti dvije obljetnice: 100. obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi i 330. obljetnica otkako je Hrvatski sabor sv. Josipa proglasio zaštitnikom Hrvatske.

Na groblju Sv. Jakova u Dicmu 21. ožujka pokopan je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don Ivan Grubišić. Pogrebne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je tom prigodom istaknuo kako je svećenički poziv bio don Ivanov prvi, jedini i istinski poziv u kojem se mogao cjelovito i potpuno ostvarivati. Nadbiskup je spomenuo i izvadak iz pisma koje mu je don Ivan poslao, a u kojemu se osvrnuo na svoje bavljenje politikom: „Imao sam dobru namjeru i želju da nešto učinim za dobro hrvatskog naroda i građana Hrvatske, ali 'rebus sic stantibus' uvjerio sam se da se ne može ništa postići.“ Don Ivan se naposljetku povukao iz politike, a jedan od razloga bila je i njegova želja da mu Nadbiskup dokine suspenziju od nekih čina svećeničkog reda, što je i učinjeno uoči Uskrsa 2016. godine. Nadbiskup Barišić je ovom prigodom rekao kako je don Ivanu suspenziju proglasio žalosna srca, a ukinuo je s radošću. Dragi don Ivane, opraštamo se od tebe u crkvi Svetoga Jakova, domu tvoga krštenja i mlade mise, tim neizbrisivim događajima tvoga vjerničkog i svećeničkog identiteta. Sve prolazi i uminu, a ostaje pogled i susret Onoga koji je 'Nadasve' i čovjeka grešna i ograničena. Zato, kad se budete ugledali, želimo ti da se prepoznate! Da to bude Očev milosrdni pogled i radosni zagrljaj Boga Oca i svećenika don Ivana – zaključio je splitsko-makarski nadbiskup.

„U stravičnim zbivanjima Drugoga svjetskoga rata Stepinac je grmio: 'Tko dira čovjeka, tko progoni i ubije čovjeka, dira zjenicu Božjega oka.' Kako je to aktualna poruka našemu vremenu koje u čovjeku gleda broj i stroj, a ne Božje dijete i budućega stanovnika neba! Kako je to ohrabrujuće u danima kad se Stepinčeva dobrota u spašavanju ratnih stradalnika nastoji umanjiti, čak i nijekati“ – poručio je mons. Juraj Batelja tijekom blagoslova blaženikova brončana kipa ispred Zavičajnoga muzeja u Obrovcu u nedjelju, 19. ožujka. Viješću o obredu blagoslova koji je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić i velikom fotografijom s toga događaja otvara se čitateljima novi broj „Glasa Koncila“, s nadnevkom 26. ožujka. „Zašto je važnost Deklaracije podcijenjena?“ – naslov je ovotjednog komentara glavnog urednika Ivana Miklenića, koji upozorava kako propust praktičnoga ignoriranja iznimno važne obljetnice 'Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika' aktualni hrvatski političari mogu ispraviti puno angažiranijim zauzimanjem za hrvatski kulturni identitet i za očuvanje hrvatskoga književnoga i standardnoga jezika, u štokavskoj, čakavskoj i kajkavskoj inačici.