PAPA - Poruka mladima za SDM

Sveti Otac je poslao poruku mladima za sljedeći Svjetski dan mira. U poruci papa Franjo objašnjeva kako je to nastavak susreta s prethodnoga susreta u Krakovu, te trasira put koji svoju slijedeću postaju ima u 32. Svjetskom danu mladih, u Panami, 2019. g. (cjeloviti tekst - neslužbeno!)

 

"Velika mi djela učini Svesilni! " (Lk 1,49)

Dragi mladi prijatelji,

nakon našega velikog susreta u Krakovu, gdje smo slavili 31. Svjetski dan mladih i jubilej za mlade u sklopu Svete godine Milosrđa, evo nas ponovno na putu. Kao svoje vodiče, uzeli smo svetog Ivana Pavla II. i svetu Faustinu Kowalsku, apostole Božjeg Milosrđa, kako bi smo ponudili konkretan odgovor na izazove našeg vremena. Imali smo tada snažan doživljaj bratstva i radosti, a svijetu smo dali znak nade. Naše različite zastave i jezici nisu bili razlog za suparništva i podjele nego i prilika za otvaranje vrata našega srca i izgradnju mostova.

U zaključku Svjetskog dana mladih u Krakowu, obznanio sam sljedeću postaju našega hodočašća, koja će nas, uz Božju pomoć, dovesti do Paname, 2019. g. Na tom putu će nas, pratiti Djevica Marija, koju svi naraštaji zovu blaženom (usp . Lk 01:48). Ova nova etapa našega putovanja nastavlja se na onu prethodnu, koja je u središtu imala Blaženstva, i poziva nas da grabimo prema naprijed. Žarko se nadam da će ti mladi ljudi i dalje kročiti naprijed, ne samo čuvajući sjećanje na prošla vremena, nego i hrabro u sadašnjosti i s nadom za budućnost. Takvi stavovi su sigurno prisutni u mladoj Mariji iz Nazareta i jasno su izraženi u odabranim temama triju sljedećih Svjetskih dana mladih. Ove godine (2017), razmišljati ćemo o Marijinoj vjeri, koja u svom „Veliča“ kaže: "Velika mi djela učini Svesilni" (Lk 1,49). Tema sljedeće (2018) godine bit će - "Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga" (Lk 1,30) - uvest će nas u razmišljanje o hrabroj ljubavi s kojom je Djevica primila Anđelovu poruku. Svjetski dan mladih 2019. godine bit će nadahnut riječima: "Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38).

U listopadu 2018. godine, Crkva će slaviti Biskupsku sinodu na temu: Mladi, vjera i razlučivanje zvanja (poziva, vokacije). Govorit ćemo o tome kako vi, mladi ljudi, doživljavate život vjere, usred izazova našeg vremena. Također će se raspravljati o pitanju kako možete napraviti životni plan otkrivanjem svojeg osobnog zvanja – bilo da je to brak u svjetovnom i profesionalnom smislu, bilo posvećeni život i svećeništvo. Nadam se da će se put prema Svjetskom danu mladih u Panami, kao i tijek pripreme za Sinodu nastaviti odvijati usporedo.

Naše doba ne treba "kauč-mladež".

Prema Evanđelju po Luki, nakon što je Marija od Anđela primila poruku i – na poziv da postane Spasiteljeva Majka rekla "DA" – ona se žurno daje na put, u posjet svojoj rođakinji Elizabeti, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće (usp. 1,36, 39). Marija je vrlo mlada; ono što joj je rečeno veliki je dar, no to za sobom također povlači i velike izazove. Gospodin ju je uvjerio u svoju prisutnost i potporu, ali su još mnoge stvari u njezinu umu i srcu ostale nepoznate. Ipak, Marija se nije zatvorila u kuću, niti je dopustila da je obuzmu strah ili ponos. Marija nije osoba, koja teži udobnosti i kojoj je potreban dobar kauč, gdje se može osjećati sigurnom i snažnom. Ona nije kauč mladež! (Usp. na bdijenju, Krakov, 30. srpnja 2016.). Ako Starijoj rođakinji treba pomoć, ona ne oklijeva nego odmah hita.

Do Elizabetine kuće je dugi put – oko 150 km. No, mlada žena iz Nazareta, vođena Duhom Svetim, ne poznaje zapreke. Zasigurno su joj ti dani putovanja pomogli u meditiranju o prekrasnom događaju, čija je i sama bila dio. Tako je i s nama, kad smo krenuli na hodočašće. Usput, događaji našeg vlastitog života dolaze nam u svijest; učimo cijeniti njihovo značenje i razlučujemo svoje zvanje koje onda, u susretu s Bogom i u služenju drugima, postaje jasno.

„Velika mi djela učini Svesilni“

Susret dviju žena – jedne mlade, a druge starije osobe – pun je prisutnosti Duha Svetoga i ispunjen radošću i čuđenjem (Lk 1, 40-45). Dvije majke, kao i djeca koju nose (u krilu), praktički plešu od radosti. Elizabeta, osupnuta Marijinom vjerom, kliče: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina" (r. 45). Jedan od velikih darova koje je Djevica primila je sigurno vjera. Vjera u Boga je neprocjenjiv dar, ali dar koji treba biti primljen (prihvaćen). Elizabeta zbog toga Mariju blagoslivlja, a Ona joj zauzvrat odgovara himnom „Veliča“ (Lk 1, 46-55), u kojem nalazimo riječi: "Velika  mi djela učini Svesilni" (r. 49). Marijina je molitva 'revolucionarna', pjesma o vjerom ispunjenoj mladoj ženi, svjesnoj svojih granica, ali koja se pouzdaje u Božju milost. Ona Bogu zahvaljuje za to što pogleda na njezinu neznatnost, kao i za spasenje koje je donio siromašnim i poniznim ljudima. Vjera se u središtu čitave Marijine povijesti. Njezina Pjesma pomaže nam shvatiti Gospodinovu milost kao pokretačku snagu povijesti, povijesti svakog od nas, kao i cijeloga Čovječanstva. Kada Bog dodirne srce mladog muškarca ili žene, oni postaju sposobni za velika djela. "Velika djela" koja je Svesilni ostvario u životu Marije, govore i o našem vlastitom životnom putu, koji nije beznačajno vijuganje, nego hodočašće koje – uza sve svoje nesigurnosti i patnje – svoje ispunjenje može naći u Bogu (usp. Angelus, 15. kolovoza 2015. g.). Možda ćete mi reći: "Ali Oče, imam svoje granice, grješnik sam; što ja tu mogu učiniti?!" Kada nas Gospodin poziva, On se ne zaustavlja na onome što jesmo ili na onome što smo učinili. Naprotiv, onoga trenutka kad nas poziva, On gleda prema naprijed, prema svemu što možemo učiniti; na svu ljubav koju smo sposobni darovati. Poput mlade Marije, možete dopustiti da vam život postane sredstvom izgradnje boljega svijeta. Isus vas poziva da ostavite svoj trag u životu, svoj trag u povijesti, kako svojoj tako i povijesti mnogih drugih (usp. adresama na bdijenju, Krakov, 30. srpnja 2016. g.).

Biti mlad ne znači odijeliti se od (svoje) prošlosti.

Marija je bila malo starija od nekog adolescenta, kao što su i mnogi od vas. Ipak, Veliča, odjekuje na slavu njezina naroda i njegove povijesti. To nam pokazuje da „biti mlad“, ne znači odijeliti se od prošlosti. Naša osobna povijest dio je duge staze, zajedničkoga putovanja koje nam je prethodilo kroz stoljeća. Poput Marije, pripadamo svom narodu. Povijest nas uči da, čak i kada je Crkva morala ploviti po olujnom moru, ruka Božja ju je vodila i pomagala joj da prevlada vrijeme teškoća. Pravo iskustvo Crkve nije poput flash mob (dosl. bljesak-rulja), gdje se ljudi dogovorno skupe, odrade dogovoreno, a zatim se raziđu svatko svojim putem. Crkva je nasljednica duge tradicije koja se prenosila s koljena na koljeno, i dodatno je obogaćivana iskustvima svakoga pojedinca. Vaša osobna povijest ima svoje mjesto unutar veće povijesti Crkve.

Biti svjesnima prošlosti isto tako nam pomaže da budemo otvoreni neočekivanom načinu Božjega djelovanja u nama i po nama. Ona također pridonosi našoj otvorenosti da budemo izabrani kao sredstva, po kojim Bog ostvaruje svoj spasenjski plan. Vi, kao mladi ljudi, također možete činiti velike stvari i preuzeti veće odgovornosti, samo ako u svom životu prepoznate djelovanje Božje milosti i snage.

Želim vam postaviti nekoliko pitanja. Kako se "spasiti" u sjećanju na događaje i iskustva svog života? Što ćete učiniti s činjenicama i slikama koji su prisutni u vašem pamćenju? Neki od vas, osobito oni povrijeđeni nekim situacijama u životu, možda priželjkujete "reset" (poništenje) svoje prošlosti; i pravo da sve to zaboravite. Ali htio bih vas podsjetiti da ne postoji svetac bez prošlosti, niti grešnik bez budućnosti. Biser nastaje u rani školjke! Isus, po svojoj ljubavi, može izliječiti naše srce i pretvoriti nam život u prave bisere. Kao što je sveti Pavao rekao, Gospodin svoju moć može pokazati po našim slabostima (2 Kor 12: 9).

Ipak, naša sjećanja ne bi trebala ostati zbijena, kao uspomene na hard disku. Niti možemo sve arhivirati u nekom virtualnom "oblaku" (cloud). Moramo naučiti kako od proteklih događaja napraviti dinamičnu stvarnost na kojoj se odražavaju i izvlače pouke i značenja za sadašnjost i budućnost. To nije jednostavan zadatak, ali je potrebno za otkrivanje niti Božje ljubavi koja prolazi kroz cijeli naš život.

Mnogi ljudi kažu da su mladi smeteni i površni. U krivu su! Ipak, trebamo priznati svoju potrebu za promišljanjem o svom životu i usmjeriti ga prema budućnosti. Imati prošlost nije isto što i imati povijest. U svom životu možemo imati puno uspomena, ali kako su, mnoge od njih, zapravo dio našeg sjećanja? Koliko su značajne za naše srce i koliko nam pomažu da svom životu damo smisao? Na društvenim mrežama, vidimo lica mladih ljudi koji se pojavljuju u bilo koji broju slika prepričavanja, više ili manje stvarnih događaja, ali ne znamo koliko je sve to stvarno "povijest", iskustvo koje se može prenijeti i koje može obdariti svrhom i smislom. Televizija je puna "reality show-a", koji nisu stvarne priče, nego samo trenuci provedeni pred televizijskom kamerom, po likovima koji žive iz dana u dan, bez dubljeg (i smislenijeg) plana. Ne dajte se zavesti ovim lažnim slikama stvarnosti! Kao protagonisti povijesti; odlučujte o svojoj budućnosti.

Kako ostati povezanima po uzoru na Mariju?

O Mariji je rečeno da je sve te stvari pohranjivala i prebirala u svom srcu (usp. Lk 2,19.51). Ova skromna mlada žena iz Nazareta, uči nas svojim primjerom, da sačuvamo sjećanja na događaje iz našeg života, ali i tome kako da ih složimo zajedno i rekonstruiramo u jedinstvo svih fragmenata koji – svi zajedno – čine mozaik. Kako možemo naučiti to činiti u praksi? Dopustite mi da vam ponudim neke prijedloge.

Na kraju svakoga dana, možemo na nekoliko minuta zaustaviti i sjetiti se dobrih trenutaka, kao i izazova; onoga što je bilo dobro i onoga što je pošlo po zlu. Na taj način, pred Bogom i pred samima sobom, možemo izraziti svoju zahvalnost, žaljenje i svoje povjerenje. Ako želite, možete ih zapisati u bilježnicu, kao neku vrstu duhovnog dnevnika. To je moljenje u životu, sa životom i o životu, a to će sigurno pomoći da prepoznate velike stvari koje Gospodin čini za svakog od vas. Kao što je rekao sveti Augustin, Boga možemo pronaći u prostranim poljima svoga pamćenja (usp. Ispovijesti, X, 8, 12).

Čitanjem himna „Veliča“, shvatili smo koliko je Marija poznavala Božju riječ. Svaki stih himna ima svoju „paralelu“ u Starom zavjetu. Mlada Isusova majka znala je molitve svoga naroda napamet. Sigurno su je tome poučili njezini roditelji i baka i djed. Koliko je zapravo važno da se vjera prenosi s jednoga naraštaja na drugi! Tu je skriveno blago u molitvama koje su nas naučili prošli naraštaji, u živoj duhovnosti običnih ljudi koju nazivamo pučkom pobožnošću. Marija nasljeđuje vjeru svoga naroda i oblikuje ju u himan koji je u potpunosti njezin, ali u isto vrijeme i himan čitave Crkve, koja ga s Njome pjeva. Ako vi kao mladi ljudi, želite pjevati svoj 'Veliča', i svoj život učiniti darom za cijelo Čovječanstvo, bitno je da se povežete s povijesnom tradicijom i molitvama onih koji su živjeli prije vas. Da biste to učinili, važno je poznavati Bibliju, Božju riječ, svakodnevno je čitati i pustiti je govori vašem životu te svakodnevne događaje tumačiti u svjetlu onoga što Gospodin govori u Svetom pismu. U molitvi i u molitvenom čitanju Biblije (Lectio divina), Isus će vam zagrijati srce i prosvijetlit će vam korake, čak i u tamnim trenucima vašega života (Lk 24,13-35).

Marija nas također uči da živimo "euharistijski", to jest da naučimo kako zahvaljivati i hvaliti, a ne se usredotočiti samo na svoje probleme i teškoće. U procesu življenja, današnje molitve postaju razlog sutrašnje zahvale. Na taj način, vaše sudjelovanje u svetoj misi i prigodama kada slavite sakrament pomirenja će biti i visoki doseg i novi početak. Vaš će se život obnoviti svaki dan u oprost i oni će postati višegodišnjim činom hvale Svevišnjega. "Vjerujte sjećanje na Boga... njegovo pamćenje je srce ispunjeno nadmetanjem suosjećanja, Onaj koji se raduje brisanju u nama, svakoga traga zla" (usp. Homilija na misi, Svjetski dan mladih, Krakow, 31. srpnja 2016.).

Vidjeli smo da Veliča izvire iz Marijina srca u trenutku kada je susreće svoju stariju rođakinju Elizabetu. Svojom vjerom, svojim oduševljenim pogledom i svojim riječima, Elizabeta pomaže Djevici da potpunije shvati veličinu onoga što Bog u njoj ostvaruje, kao i poslanje koje joj je povjereno. No, što je s tobom? Shvaćaš li koliko izuzetno obogaćujući može biti susret između mladih i starijih osoba? Koliko pažnje obraćate starijim osobama, svojim bakama i djedovima? S dobrim razlogom želite "lebdjeti", vaše srce je puno velikih snova, ali trebate i mudrost i viziju starije osobe. Raširite krila i letite, ali i shvatite da trebate otkriti svoje korijene i primiti baklju onih koji su otišli pred vama. Za izgradnju smislene budućnosti, trebate znati cijeniti i prošlost (usp. Amoris Laetitia, 191, 193). Mladi ljudi imaju snagu, a starije osobe imaju pamćenje i mudrost. Kao što je Marija učinila s Elizabetom, gledajte starije, svoje bake i djedove. Oni će s vama razgovarati o stvarima koje mogu oduševiti vaše misli i ispuniti vaše srce.

Kreativna vjernost za izgradnju budućnosti.

Istina je da ste još mladi te za vas može biti teško cijeniti važnost tradicije. Ali znam da to nije isto kao i biti tradicionalist. Ne! Kad je Marija u Evanđelju rekla: "Velika mi djela učini Svesilni", ona želi reći te "velike stvari" nisu prošlost, nego se još uvijek događaju u sadašnjosti. Ne radi se o dalekoj prošlosti. Biti svjestan prošlosti ne znači biti nostalgičan niti postati navezan za određeno razdoblje povijesti, već biti u stanju prepoznati gdje smo, tako da možemo zadržati ide natrag na osnove i bacajući se s stvaralačkoj vjernosti u izgradnji budućnosti. Bilo bi problematično i na kraju beskorisno njegovati paralizirajuće pamćenje po kojemu bismo nastavili činiti iste stvari na isti način. Božji je dar vidjeti kako mnogi od vas, sa svojim pitanjima, snovima i neizvjesnostima, odbijaju slušati one koji govore kako se stvari ne mogu promijeniti.

Društvo koje cijeni samo sadašnjost; sklono je odbaciti sve naslijeđe prošlosti, kao što su na primjer institucije braka, posvećenog života i svećeničkoga poslanja. Na te stvari se gleda kao na besmislene i zastarjele forme. Ljudi misle da je bolje živjeti u "otvorenoj" situaciji, prolaziti kroz život kao da je reality show, bez cilja i svrhe. Ne dajte se obmanuti! Bog je došao da proširi obzore našeg života u svakom poglédu. On nam pomaže da zbog vrijednosti u prošlost kako bismo bolje gradili budućnost sreće. Ipak, to je moguće samo ako imamo vjerodostojno iskustvo ljubavi, koje nam konkretno pomaže razabrati Gospodinov poziv i na njega odgovoriti. Samo nam to, naime, može donijeti istinsku sreću.

Dragi mladi, povjeravam naše putovanje prema Panami, kao i tijek priprema za sljedeću Biskupske sinodu, povjeravam majčinskom zagovoru Blažene Djevice Marije. Molim vas da imate na umu dvije važne obljetnice u 2017: 300. obljetnicu pronalaska slike Gospe od Aparecide u Brazilu i obljetnicu Gospina ukazanja u Fatimi, u Portugalu, na koje – ako Bog da – planiram hodočastiti sljedećega svibnja. Sveti Martin od Porresa, jedan od svetaca-zaštitnika Latinske Amerike i Svjetskoga dana mladih 2019. g., u obnašanju svojih skromnih svakodnevnih dužnosti, običavao je Mariji ponuditi najbolje cvijeće, kao znak svoje sinovske ljubavi. I vi njegujte odnos prisnosti i prijateljstva s Gospom, povjeravajući joj svoje radosti, zabrinutosti i brige. Uvjeravam vas da nećete požaliti! Neka se Djevojka iz Nazareta, koja je u cijelom svijetu preuzela tisuću imena i lica, kako bi bila uz svoju djecu, posreduje za sve nas i pomogne nam da pjevamo o velikim djelima koja Gospodin u nama i po nama ostvaruje.

   Iz Vatikana,

                                                                                  Franjo