STEPINAC UKRATKO - 3
TREĆI PRILOG
Monsinjore Batelja, za slušatelje Radio Vatikana nastavljamo otkrivati istinu o blaženom Alojziju Stepincu - među ostalim i – argumentirano odgovarati na neke kritike koje mu se pripisuju. Danas ćemo se baviti njegovom zaštitom Židova – naime, nadbiskup Stepinac bio je zaštitnik Židova u Drugom svjetskom ratu. Dolaskom Nijemaca u NDH, započeo je progon Židova te su protiv njih poduzimane teške zakonske mjere… Što nadbiskup Stepinac poduzimao da ih zaštiti?
Često se u nekritičkim člancima i među neupućenim ljudima čuju pritužbe da zagrebački nadbiskup, Alojzije Stepinac, nije blagovremeno i dovoljno zaštitio Židove, u NDH. Pri tome se posve zanemaruje činjenicu da je – po uzoru na njemačku ideologiju o čistoj rasi – progone Židova naredio i provodio režim Kraljevine Jugoslavije, a od 1. kolovoza 1941., «klika» generala Nedića i Ljotića i potom četnika Draže Mihajlovića.
Svaki istinoljubiv čovjek bi se trebao zapitati, zašto historiografija prešućuje najveći pomor Židova u Drugome svjetskom ratu, koji se dogodio baš u Srbiji… Bilo je to vrijeme kad su se katolički intelektualci u Zagrebu, pokušali izboriti za objavljivanje u javnosti, rasnih progona u Njemačkoj, ali ih je cenzura Kraljevine Jugoslavije branila objavljivati. Istodobno je zagrebački nadbiskup, Alojzije Stepinac, ustanovio poseban komitet za primanje izbjeglih Židova iz Njemačke, Poljske i iz drugih krajeva gdje su bili progonjeni, zbog toga što nisu bili arijevske rase.
U svrhu njihova zbrinjavanja, nadbiskup je zamolio svoje suradnike svećenike, utjecajnije i bogatije veletrgovce, da pomognu zbrinuti židovske izbjeglice i omogućiti im – ako žele – odlazak na željene destinacije.
Židovi kojima je Nadbiskup tako pomogao, pismeno su mu zahvalili i to nitko ne može pobiti [poreći, op. ur.]. Jednako požuran bio kad su zaredali rasni progoni Židova za vrijeme NDH. Bilo je vidljivo da je to bio diktat Nijemaca, a ne čisto hrvatski plan. Hrabro je prosvjedovao protiv odluke Vlasti da Židovi moraju nositi posebnu traku s Davidovom zvijezdom na rukavu i leđima. Valja ustvrditi da je Pavelić povukao svoju naredbu o toj odluci. Stoga je neistinita svaka tvrdnja da bi nadbiskup Stepinac, šutnjom odobravao i dao pristanak da se protužidovske odluke provode u NDH. Nije posustao ni pred prijetnjama koje su mu upućene [u] osobnim pismima, da će obračunati s takvima koji oko vrata nose svećenički kolar, a potajice, na grudima – Davidovu zvijezdu.
Nadbiskup je svojim intervencijama uspio ishoditi da se 200 židovskih liječnika zaposli u Bosni, radi liječenja endemskog sifilisa. Židovsku djecu smještao je u domu Sv. Male Terezije, na Pantovčaku, u Josipovcu, u domu Gospe Lurdske u Zagrebu. Blagoslovio je dom za židovsku djecu u Zaprešiću, u Miholjcu; zbrinuo je starce, u domu Lavoslav Schwartz u Zagrebu i Brezovici.
Želio bih istaknuti da se Nadbiskup u svojim interventima nije zauzimao samo za Židove-katolike nego i za one koji nisu prešli na katoličku vjeru. Ne smije se brkati [s prethodno rečenim, op. ur.] njegove intervencije za Židove koji su na njihovu (svoju) molbu prešli na katoličku vjeru, jer je on bio u svojim nastupima vrlo jasan u osudi progona.
Kad je tražio da Karitas o Božiću odnese darove i hranu zatvorenicima u logorima, Nadbiskup nije govorio: "katolicima dati, a drugima ne". On je ponajprije teolog i vjernik koji zna da je svaki čovjek dijete Božje. Stoga su apsurdne tvrdnje da je osuđivao one koji nisu bili katoličke vjere i hrvatske krvi. Njegova pisma i prosvjedi potvrđuju da je tražio zaštitu Židova i njihovih potomaka, mogućnost da ih se pohađa u logorima… Osobito snažni bili su prosvjedi protiv masovnih kažnjavanja... Uvijek se vodio načelom da je kršćaninova dužnost spašavati ljude – bez obzira na vjeru, narodnost i socijalno stanje.
Osobito područje Nadbiskupovih intervenata, bilo je spašavanje židovske djece. Njegovim intervencijama spašeno ih je na stotine… Dok su drugi prijetili i ubijali, nadbiskup Stepinac je štitio progonjene, pomagao im, pa i svoj život izlagao opasnosti radi toga.
Prisjetimo se Pavelićeve odredbe: "Pozivam sve i svakoga da se okani svake intervencije kod bilo koje državne ili slične vlasti, u osobnim, kao i u materijalnim predmetima, jer će se svaka intervencija smatrati sabotažom i postupat će se po propisima Prijekog suda". Odvjetnik, dr. Ivo Politeo, rekao je na sudu: "Htio bih naći onoga tko se usred okupiranog Zagreba, u jeku okupacije, u šumi njemačkih i ustaških bajonetâ – a sam bez oružja – ovako hrabro usprotivio tada još moćnijem Hitleru, manje moćnome Mussoliniju i još manje moćnome Paveliću".
Monsinjore Batelja, je li spašavanje Židova, od strane nadbiskupa Stepinca, proizašlo iz njegovog teološkog promišljanja o jednoj, Božjoj rasi? – Poznat je, naime, taj njegov stav: nema više rasa, nego je jedan ljudski rod – ljudska rasa..?
Nadbiskup je u svojim nastupima bio zastupnik načela vječnoga Božjeg zakona o dostojanstvu ljudske osobe. Načela njegova rada, bili su pravda i istina. Na tom temelju tražio je da propovijedaju njegovi svećenici. Na tim temeljima je tražio da se izgradi država, a ti temelji [da] omoguće primjenu bratske ljubavi u životu. U propovijedi od 26. listopada 1941., osudio je bezbožne teorije i ideologije koje gaze dostojanstvo čovjeka. U nagovoru pitomcima Vojne akademije, 31. listopada 1941., upozorio ih je na čuvanje ljudskog života, jer je čovjek slika Boga živoga i tko bi čovjeka ubio, dirnuo bi u samu zjenicu Božjega oka. Na staru godinu, 1941., osudio je zločine što su ih počinili vlastodršci, ne mareći za zakon Božji. Bio je hrabar jer je znao da svi narodi i rase potječu od Boga i da postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. Tako je govorio 25. listopada 1941. i u ožujku 1943. U listopadu 1943., ovako je osudio "rasnu teoriju": "Mi smo uvijek naglašavali, u javnome životu, principe vječnoga zakona Božjega – bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, Židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome. Katolička Crkva ne poznaje rasâ koje gospoduju i rasâ koje robuju. Katolička Crkva poznaje samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce…". Nakon ove Nadbiskupove propovijedi, Državni je tajnik, u Vladi Nezavisne Države Hrvatske rekao jednom svećeniku da nadbiskupu Stepincu ne nedostaje mnogo da dođe u Jasenovački logor…
I nakon svega ovoga, vi mene pitate… dubioze, satkane na klevetama, jer mnogi ne žele znati istinu. Osudio je rušenje sinagoge u Zagrebu; zaustavio rasprodaju židovske biblioteke, koju su sami prodali i optužili Nadbiskupa; pomagao u novcu i hrani. A odvažnost s kojom se nadbiskup Stepinac u svojim propovijedima zauzimao za sve progonjene i obespravljene, zadivila je i samoga njemačkoga vojnog predstavnika u Zagrebu, Edmunda Gleisea von Horstenaua, koji je rekao: "Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio, s propovjedaonice živ ne bi sišao"… (nastavit će se)
| All the contents on this site are copyrighted ©. |