Nadbiskup Auza na američkom sveučilištu govorio o diplomaciji pape Franje

Nadbiskup Bernardito Auza, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, 1. ožujka ove godine održao je predavanje za studente i osoblje Škole za diplomaciju i međunarodne odnose na Sveučilištu Seton Hall u američkoj saveznoj državi New York o temi „Diplomacija pape Franje“.

Nadbiskup Auza je istaknuo da se u povijesti Crkve ne govori o prekidima ili novim počecima, već o kontinuitetu, o putovanju koje je vođeno vječnim naukom razlučenim u kontekstu svijeta koji se stalno mijenja. Napomenuo je kako je diplomacija Svete Stolice poslanje i zadaća koje ona u sekularnom svijetu provodi u ime Crkve, a koje provodi i sama Crkva. Prema tome, poput ostalih Crkvenih poslanja i djela, i ona je vezana načelom salus animarum suprema lex, [odnosno spasenje duša najviši je zakon Crkve].“

Stalni promatrač Svete Stolice je kazao da je tema susreta i dijaloga nit koja povezuje Papine riječi i djela. „Papa Franjo na poseban način povezuje 'kulturu susreta' sa solidarnošću i djelatnom ljubavlju“, naglasio je nadbiskup, dodavši kako je diplomacija Svetog Oca diplomacija dijaloga koja za cilj ima rješavanje sukoba, promicanje jedinstva i borbu protiv isključivanja. „To je ono što Papa naziva caminar juntos ['hodati zajedno'] kao stil života“, rekao je nadbiskup Auza.

Govorio je i o ulozi Svete Stolice u Ujedinjenim narodima, istaknuvši da je Sveta Stolica isprva oklijevala surađivati s Ujedinjenim narodima nakon njihova osnutka 1945. godine. Naime, Sveta je Stolica bila zabrinuta jer je pet stalnih članica Vijeća sigurnosti imalo pravo veta, čime je dovedena u pitanje „jednakost država“, a i zato što članstvo u UN-u nije bilo univerzalno: brojne države su bile isključene, posebno one male i one koje su stekle neovisnost mimo volje svojih kolonijalnih gospodara.

Nadbiskup Auza je napomenuo kako je Sveta Stolica 6. travnja 1964. godine postala stalni promatrač pri Ujedinjenih narodima. Istaknuo je da je to bilo prikladno, ne samo zato što je Sveta Stolica sve više sudjelovala u UN-ovim vijećanjima, već prvenstveno stoga što četiri stupa Ujedinjenih naroda, kao što je utvrđeno Poveljom, odgovaraju četirima temeljnim stupovima Katoličkog socijalnog nauka: sprječavanje ratova i promicanje mira; zaštita i unaprjeđivanje ljudskih prava i čovjekova dostojanstva; ljudski razvoj; te, konačno, pomaganje zemljama da održe svoja obećanja i poštuju međunarodne sporazume i zakon.“

Na kraju je nadbiskup Bernardito Auza nabrojio šest prioriteta misije Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima: 1) neprekidno nastojanje oko postizanja mira, posebno u ratom pogođenim područjima; 2) težnja za razoružanjem, i to naročito za onim nuklearnim; 3) odgovaranje na izbjegličku i selilačku krizu; 4) borba protiv trgovine ljudima i drugih oblika suvremenog ropstva; 5) nastojanje oko pomoći onima koji su u krajnjoj bijedi; 6) zaštita i promicanje dostojanstva svake ljudske osobe i obitelji.