1. korizmena nedjelja (A) - don Franjo-Frankopan Velić

Liturgijska čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11.

U našemu svakodnevnom životu služimo se različitim tehničkim pomagalima, od perilice rublja, preko navigacijskoga sustava u autu, do pametnoga telefona. Svim je ovim tehničkim uređajima zajedničko da u izborniku imaju rubriku „Postavke“. Primjerice, na telefonu u postavkama možemo namjestiti mrežu, datum i vrijeme, zaslon, jezik, sigurnosne postavke, i tako dalje. Ako su postavke ispravne, onda sve funkcionira bez problema.

I naš ljudski život ima svoje postavke. Korizmeno nas vrijeme poziva da uđemo u postavke svoga života, da ih provjerimo i – ako bude potrebno – ispravimo.

Evanđelje prve korizmene nedjelje govori o Isusovoj kušnji u pustinji. Prije početka svoga javnog djelovanja, Isus se povlači u tišinu pustinje, provodi četrdeset dana i četrdeset noći posteći i moleći. Na kraju dolazi sotona, nečastivi, da provjeri Isusove „postavke“.

Prva je kušnja: Pretvori kamenje u kruh! – Zar bi to bio grijeh? Roditelji dobro znaju kolika li je briga prehraniti djecu, priskrbiti dovoljno sredstava za život. Isus također zna da ne možemo živjeti od zraka. Zato će kasnije u molitvu Očenaša uključiti zaziv: Kruh naš svagdanji daj nam danas. A kada bude potrebno, umnožit će pet kruhova i nahraniti mnoštvo. Međutim, u ovome trenutku, kada je sam u pustinji, odbija ovu đavolsku napast riječima Svetoga Pisma: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ (Mt 4, 4).

Isus nas poziva da u postavkama svoga života aktiviramo „opciju“ Božje riječi. Božja nas riječ podupire, usmjerava, hrabri i tješi. Isus nije pretvorio kamenje u kruh, nego je pretvorio kamena srca u srca od mesa. On može i naše ledeno srce pretvoriti u oganj ljubavi.

Druga je kušnja: Baci se s vrha Hrama! Nečastivi traži od Isusa da napravi nešto spektakularno, nešto senzacionalno. – Zar je to grijeh? Svatko tko ima neku tvrtku ili trgovinu zna da je promidžba važna, da treba privući ljude, zainteresirati ih, pa katkada i neobičnim ponudama. Ipak, Isus odbija skočiti s vrha Hrama i opet navodi riječi Svetoga Pisma: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ (Mt 4, 7).

Isus nije došao na svijet da se pokaže kao nekakav nadčovjek. On ne traži slavu poput estradne zvijezde. Nego, utjelovio se, postao je nama u svemu jednak, osim u grijehu, kako bi nam otvorio put k Bogu. Isus se ne će popeti na vrh Hrama, nego popet će se na vrh Golgote, na križ, i odatle „skočiti“ u bezdan smrti, u grob, kako bi trećega dana slavno uskrsnuo. To je ono pravo čudo što će ga Isus izvesti.

I mi mu se možemo povjeriti kada nam se čini da će nas pregaziti problemi, da se nalazimo pred bezdanom. On će ponijeti i naš osobni križ na svojim ramenima.

Treća je kušnja najopasnija: „Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reče: 'Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.'“ (Mt 4, 8-9). Nečastivi predlaže Isusu trgovinu iz koje obje strane mogu izvući korist. On nudi Isusu svu političku vlast svijeta, a za se traži samo jednu formalnost: da mu se pokloni. – Što bi Isus izgubio da je malo prignuo koljeno? Zar ne bi bilo sjajno da Isus postane predsjednik velike svjetske vlade koja će promicati slobodu, jednakost i bratstvo među ljudima? Ipak, Isus odbija i ovu treću kušnju riječima Svetoga Pisma: „Odlazi, sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinom služi!“ (Mt 4, 10).

Nečastivi uvijek nastupa vrlo lukavo, nudi nam neko prividno dobro, ali zauzvrat uzima nam dušu. Sjetimo se blaženoga Alojzija Stepinca: njemu su vlastodršci predlagali da se odrekne Pape i tako Crkvu u Hrvata odvoji od Rimske Crkve; zauzvrat bi Crkva dobila slobodu i sva prava. No, blaženi Alojzije odbio je ovu sotonsku napast, nije pokleknuo, ostao je vjeran Kristu slijedeći Ga do Golgote i križa.

I mi se poput blaženoga Alojzija možemo naći u situaciji koja zahtjeva jasnu odluku i čvrsto opredjeljenje za Bogu i Njegovu Crkvu. No, i u svakodnevnim prilikama postoji napast da sklapamo lažne kompromise. Najbolje ćemo to vidjeti ako ispitamo svoju savjest: Kako se odnosim prema novcu? Kako se ponašam na području spolnosti? Kako se nosim s odricanjem i žrtvom?

Korizma nas poziva da provjerimo postavke svoga života i da ih uskladimo s Božjom voljom. U tome nam pomaže slušanje Božje riječi, sudjelovanje u korizmenim pobožnostima, poput križnoga puta, a povrh svega iskrena i temeljita sveta ispovijed.

Milosrdni Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo Njegov primjer. Amen.

don Franjo-Frankopan Velić