Papa u razgovoru za El País: 'Temeljno obilježje Crkve je njena blizina'

Španjolski dnevni list El País 22. siječnja je objavio veliki intervju s papom Franjom, u kojem se dotakao brojnih tema: od osobnih pitanja do situacije u svijetu i Crkvi. Na upit je li se promijenio otkad je postao papa, Sveti je Otac odgovorio da se njegov karakter nije promijenio: „Promjena u 76. godini je poput šminkanja.“ Možda ne može činiti sve što želi, ali je njegova 'ulična duša' još živa, odnosno i dalje je ulični svećenik koji želi biti s ljudima.

Upozorio je da je za Crkvu opasnost biti udaljena od ljudi. Unutar crkvene hijerarhije ili među pastoralnim djelatnicima postoje osobe koje su svjetovna pitanja umrtvila, koje su se prodale svjetovnosti. Te osobe su udaljene od ljudi te se brane od konkretne stvarnosti. Svjetovan duh umrtvljuje, a kada se to dogodi, svećenik postaje obični službenik. A to je klerikalizam, koji predstavlja najveće zlo za današnju Crkvu – rekao je Papa.

Istaknuo je da „Crkva koja nije blizu [ljudima] nije Crkva. Može biti dobra nevladina organizacija ili dobra i pobožna organizacija sastavljena od dobrih ljudi koji čine dobre stvari, sastaju se kako bi popili čaj i karitativno djelovali… No temeljno obilježje Crkve je njena blizina. Blizina znači dotaknuti, dotaknuti u bližnjemu Isusovo tijelo.“ Isus u 25. poglavlju Matejeva evanđelja nam govori da ćemo biti suđeni s obzirom kako smo se odnosili prema bližnjemu: „Bio sam gladan, žedan, u tamnici, bolestan…“ Uvijek biti blizu potrebama svoga susjeda, a to nije samo karitativno djelovanje, već nešto mnogo više – rekao je papa Franjo.

Sveti Otac je kazao da se „olako govori o korupciji Rimske kurije“. „Postoje korumpirani ljudi“ – nastavio je – ali isto tako postoje i mnogi sveci, osobe „koje su provele cijeli svoj život služeći u anonimnosti.“ Papa je potom istaknuo da iako su teolozi, svećenici, redovnici, redovnice i biskupi mnogo doprinijeli Crkvi i bez njih Crkva ne može, „pravi junaci Crkve su sveci, odnosno oni ljudi koji su svojim životom učinili evanđelje konkretnim. Oni su nas spašavali: sveci.“ Sveci su specifičan primjer svakodnevnog življenja evanđelja i njegovi su najbolji navjestitelji. Prava revolucija je ona svetaca. Postoji i tzv. „srednja klasa svetosti“, odnosno očevi, majke, djedovi, bake, ljudi koji svakodnevno rade i služe druge. Oni svojim životom nose Crkvu naprijed, oni su nevjerojatno sveti.

Na upit o reakciji tradicionalnih krugova, koji u bilo kojoj promjeni vide izdaju crkvenog nauka, Sveti Otac je odgovorio: „Ne provodim ja nikakvu revoluciju: samo nastojim nositi evanđelje naprijed i to na nesavršen način, jer s vremena na vrijeme pogriješim.“ Papa Franjo je potom kazao da novost evanđelja stvara strah jer je u svojoj bîti skandalozno: sablazan križa, sablazan što je Sin Božji postao čovjekom.

Papa je rekao da se ne osjeća „neshvaćenim“, već osjeća da ga podupiru sve vrste ljudi, mladi i stariji… Kazao je kako ima nekih koji se s njim ne slažu i oni imaju pravo na to, ali pod uvjetom da razgovaraju, da se ne skrivaju iza drugih. „Skrivati se iza drugih je nečovječno, to je zločin. Svatko ima pravo raspravljati jer rasprava stvara bolji odnos među nama, ona nas ujedinjuje. Raspravljanje u dobroj vjeri, a ne klevetanje i tomu slične stvari“ – poručio je.

Govoreći o teologiji oslobođenja, Sveti Otac je istaknuo da je ona „bila jako pozitivna za Latinsku Ameriku. Vatikan je osudio onaj aspekt koji je preuzeo marksističku analizu stvarnosti. Kardinal Ratzinger je proveo dvije istrage dok je bio prefekt Zbora za nauk vjere: jednu o marksističkoj analizi stvarnosti, a u drugoj se usredotočio na pozitivne aspekte. Teologija oslobođenja je imala pozitivne aspekte, ali i zastranjenja, poglavito u onom dijelu koji se bavi marksističkom analizom stvarnosti“, kazao je.

Papa Franjo je ponovio kako proživljavamo Treći svjetski rat u dijelovima. U posljednje vrijeme se govori i o mogućem nuklearnom ratu kao da je riječ o nekoj kartaškoj igri. Rekao je da ga naročito zabrinjava ekonomska nejednakost: činjenica da malena skupina ljudi posjeduje više od 80% svjetskog bogatstva. To znači da je „u središtu ekonomskog sustava bog-novac, a ne čovjek.“ Takva ekonomija stvara „kulturu odbacivanja“ – smatra Papa.

O novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu Sveti je Otac rekao: „Smatram da trebamo pričekati. Ne volim predviđati stvari, niti unaprijed suditi ljude. Vidjet ćemo kako će postupati, koje će odluke donositi, te ću onda imati mišljenje. Unaprijed strahovati ili se radovati zbog nečega što bi se moglo dogoditi, po mom mišljenju nije mudro. Pričekat ćemo što će učiniti, a onda ćemo prosuditi. Uvijek konkretno. Kršćanstvo je ili konkretno ili nije kršćanstvo.“

Sa zabrinutošću je govorio o opasnostima populizma. Naveo je primjer nacizma u Njemačkoj: bila je to slomljena zemlja koja je nastojala ustati, pronaći svoj identitet, a onda je došao Hitler kojeg je njegov narod izabrao kako bi taj identitet obnovio. On se odužio tako što je kasnije svoj narod uništio. „To je opasnost“, kazao je papa Franjo te nastavio: „U vremenima krize manjka nam razlučivanje… Tražimo spasitelja koji će povratiti naš identitet te se zidovima, bodljikavom žicom, raznim drugim stvarima branimo od drugih ljudi koji nas mogu lišiti našeg identiteta. To je vrlo ozbiljna stvar. Zbog toga uvijek ponavljam: razgovarajte među sobom.“

Govorio je i o drami izbjeglica: „Mediteran je postao groblje i to bi nas trebalo natjerati na razmišljanje.“ Pohvalio je Italiju, koja usprkos problemima, koje su izazvali potresi, nastavlja i dalje primati selioce i izbjeglice, a istaknuo je i pozitivan primjer Švedske. Sveti Otac je rekao da su izbjeglice muškarci, žene i djeca koji bježe od gladi i rata. Prvo što trebamo učiniti je spasiti ih – istaknuo je –, a zatim prihvatiti i integrirati. Sveti Otac je naglasio kako svaka zemlja ima pravo kontrolirati svoje granice, a još više one zemlje kojima prijeti opasnost od terorizma i sličnih stvari, no nijedna zemlja nema pravo uskratiti svojim građanima dijalog sa susjedima. Podsjetio je na zauzimanje Crkve – često potiho – u prihvatu izbjeglica.

Papa je zatim objasnio kako vatikanska diplomacija ne gradi zidove, već mostove; njezina uloga nije puko posredovanje, već posredovanje i povezivanje, odnosno njezini interventi za promicanje mira i pravde nisu usmjereni na vlastitu korist, već na dobrobit naroda.

Također se spomenuo drame ženâ koje su postale žrtve nasilja kao i onih koje su postale seksualne robinje. Poslije je govorio i o ulozi žena u Crkvi: njegova želja je da one imaju veći utjecaj, pa i ulogu u donošenju odluka. No ulogu ženâ u Crkvi ne smijemo svesti samo na funkcionalni aspekt. Postoji jedan važniji aspekt: Crkva je ženstvena i zato je potrebno da žena Crkvi ponudi izvornost svoga bića i svoje misli – smatra Papa.

Na kraju je papa Franjo priznao da nije gledao televiziju više od 25 godina. Kazao je da je u određenom trenutku čuo da Bog od njega to traži; 16. srpnja 1990. godine je obećao da više neće gledati televiziju i ustrajao je u tom obećanju. Novinar je razgovor zaključio tvrdnjom da vidi da je sretan što je papa, na što je Sveti Otac rekao: „Gospodin je dobar i nije mi oduzeo dobro raspoloženje.“