Irski biskupi razgovarali s Papom o spolnom zlostvljanju i o obnovi Crkve

Sveti Otac je jučer prije podne primio u audijenciju neke članove Irske biskupske konferencije koji se nalaze u pohodu 'ad limina' u Vatikanu, na čelu s nadbiskupom Armgha msgr. Eamonom Martinom. Odmah nakon susreta s Papom, biskupi su održali tiskovnu konferenciju u sjedištu naše radiopostaje.

S Papom smo obiteljski razgovarali – istaknuli su irski biskupi govoreći o susretu sa Svetim Ocem. Sve su teme bile stavljene na stol, kao na „nekoj nogometnoj utakmici“. Od života obitelji, od siromaštva do odgoja, ne zanemarujući ranu spolnoga zlostavljanja maloljetnika, što su počinili neki crkveni ljudi.

Sučelili smo se s teškoćama, kao što su prošla spolna zlostavljanja, koja su u Crkvi bila malobrojna u odnosu na spolna zlostavljanja maloljetnika u cijelom društvu, ali treba u obzir uzeti veliku kvalitativnu razliku, jer zlostavljanje u Crkvi, gdje je sam Isus dijete stavio kao znak Božjega kraljevstva, ima sasvim drukčiju negativnost i težinu nego u društvu – istaknuo je dablinski nadbiskup Diarmuid Martin.

Na spolno zlostavljanje osvrnuo se i nadbiskup Eamon Martin, irski primas, dok se u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj, upravo objavljivalo izvješće o zlostavljanju maloljetnika, u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Kada smo se sučelili sa zlostavljanima, to smo vrlo ozbiljno učinili. Zahvalio sam papi Franji na primjeru koji nam je dao i koji nam daje: pružiti ruku prema onima koji su preživjeli zlostavljanja. Papa nam je o tomu govorio, potom o susretima koje je imao sa žrtvama zlostavljanja te kako je to iskustvo slomilo njihov život – primijetio je nadbiskup dodajući:

Svjestan sam da su u Belfastu, dok mi sada ovdje sjedimo, žrtve koje su preživjele zlostavljanja i koje, na sreću, osjećaju da njihova povijest, nakon dugo vremena, napokon izbija na svjetlo dana. Crkva, društvo, država i svi ostali priznali su njihove povijesti i iskustva. Znam da će oni koji su bili žrtve zlostavljanja cijeli život sa sobom nositi to iskustvo. Osjetio sam u ovom tjednu razgovora da je obiteljsko ozračje omogućilo da otvorena srca raspravljamo o činjenicama koje bismo u prošlosti držali za sebe – istaknuo je nadbiskup Martin.

Deset godina nakon posljednjega posjeta ad limina, u Irskoj je crkveno poslanje dobilo novi poticaj. Možda se, u odnosu na prije deset godina, dogodilo priznavanje napredaka koje je Crkva u Irskoj učinila. Istina je da povijest nije povijest nabrajanja uspjeha: dogodio se pad zvanja, opao je broj ljudi koji idu na nedjeljnu misu… Ali ima drugih važnih znakova rasta i obnove. Umjesto kritiziranja Crkve u Irskoj, svi žele da ustrajemo na putu obnove – kazao je nadbiskup Diarmuid Martin.

Na primjedbu da je također i u mjesnim zajednicama obnova u tijeku, rekao je kako mu je jedan župnik povjerio da ima previše posla oko misa, pogreba i posjeta. Mogao bih samo to raditi… Ali shvaćam, ako želim nešto ostaviti za svojega nasljednika, onda valja krenuti od početka: osnivati male zajednice, male skupine koje će rasti…. Upravo je ta vrsta obnove vrlo živahna u Crkvi u Irskoj – zaključio je nadbiskup Diarmuid Martin.