PAPA: "Plač majki, nada je njihovoj djeci"!

U današnjoj katehezi, u dvorani Pavla VI., u Vatikanu, Papa je govorio o plaču nade. Biblijski tekst je uzet iz proroka Jeremije, a govori o Raheli, Jakovljevoj ženi i majci Josipa i Benjamina, koja umire dok na svijet daje svojega drugog sina, Benjamina. Prorok spominje Rahelu, obraćajući se Izraelcima u egzilu, kako bi ih utješio. Služi se Rahelinim plačem, da bi dao nadu Izraelskom narodu koji se nalazi u izgnanstvu.

"Ovako govori Gospodin: Glas se čuje u Rami, jauk i plač gorak: To Rahela oplakuje svoje sinove; i neće da se utješi, jer njih više nema" (Jer 31,15).
Jeremija u ovim recima predstavlja ženu svoga naroda, veliku ženu svoga plemena, u ozračju boli i plača, ali zajedno s neočekivanom perspektivom života.

Rahela, prema izvještaju Knjige postanka, umire rađajući; prihvaća svoju smrt kako bi sin mogao živjeti. Sada je pak od strane proroka predstavljena u Rami, gdje su se okupljali izgnanici, kao živa. Plače za djecom koja su u izvjesnom smislu mrtva, jer su u progonstvu; djeca koje – kako ona sama kaže – «više nema», «nestadoše zauvijek».

Upravo zbog toga Rahela ne želi biti utješena. Ovo njezino odbijanje izražava dubinu njezine boli i gorčine njezina plača. Pred tragedijom gubitka djece, majka ne može prihvatiti riječi ili čine utjehe, koji su počesto neprikladni i nedovoljni da olakšaju bol rane koja ne može i neće biti zaboravljena. Bol je to proporcionalna ljubavi.  Svaka majka zna za ovo i tolike su, koje i danas plaču, koje se ne mire s gubitkom djeteta, neutješne pred smrću koju je nemoguće prihvatiti.

Rahela u sebi obuhvaća bol svih majki svijeta, svih vremena i suze svakog ljudskog bića koje plače nad nepovratnim gubicima. Rahelino odbijanje utjehe uči nas tankoćutnosti koja se od nas traži, pred bolju drugoga. Da bismo onomu koji očajava govorili o nadi, potrebno je da postanemo dionici njegova očaja. Da bismo otrli suzu s lica onoga koji trpi, potrebno je s njegovim plačem ujedinimo svoj plač.

Samo tako naše riječi mogu zaista biti sposobne dati nešto nade. Ako ne mogu izreći takve riječi – kazao je papa Franjo – onda je bolje ostati u šutnji, bez riječi, samo pomilovati i šutjeti. Bog svojom tankoćutnošću i ljubavlju, odgovara na Rahelin plač istinitim riječima, kao što i donosi tekst proroka Jeremije (usp. Jer 31, 16–17).

Upravo zbog plača majki, postoji nada za djecu koja će se vratiti iz izgnanstva. Ova žena koja je u trenutku poroda prihvatila smrt, kako bi njezin sin živio, svojim plačem sad postaje začetkom novog života za prognane sinove. Na Rahelinu bol i gorki plač, Gospodin odgovara obećanjem koje sada za nju može biti prava utjeha: narod će se moći vratiti iz izgnanstva te živjeti u vjeri i slobodno, svoj odnos s Bogom. Suze su urodile nadom.

Ovo nije lako razumjeti, ali je istinito. Toliko puta u našem životu suze siju nadu; i sjeme su nade. Znamo da ovaj Jeremijin tekst kasnije preuzima evanđelist Matej i primjenjuje ga na stradanje Nevine dječice. Tekst koji nas stavlja pred tragediju ubojstva nezaštićenih ljudskih bića, pred užas moći koja tlači i ubija život.

Betlehemska djeca umiru zbog Isusa. A On, nevini Jaganjac, kasnije će, u svoje vrijeme umrijeti za sve. Sin Božji je ušao u ljudsku bol – ne zaboravimo to – upozorio je Papa. Kad mi ponekad postave teška pitanja poput: 'Zašto djeca pate', ja ne znam što da im odgovorim samo kažem: 'Pogledaj na Raspetoga; Bog nam je dao svoga Sina koji je za nas trpio; možda ćeš tu pronaći odgovor.., ali nekakav odgovor 'iz glave' ne postoji – kazao je te nastavio: jedino gledajući Božju ljubav koja daje svojega Sina koji prikazuje svoj život za nas, može nam pokazati nekakav put utjehe.

Zbog toga i kažemo da je Sin Božji 'ušao' u ljudsku bol. S nama je podijelio i prihvatio smrt i njegova je riječ sigurno riječ utjehe, jer proizlazi iz plača. Na križu će On, umirući Sin, svojoj Majci darovati novu plodnost, povjeravajući  joj učenika Ivana i smatrajući je Majkom cjelokupnog vjerničkog naroda. Smrt je pobijeđena i tako se ispunja i Jeremijino proroštvo. I Marijine su suze, kao i one Raheline, urodile nadom i novim životom – kazao je na koncu svoje kateheze Papa Franjo.