Kardinal Stella o svećeničkoj službi i poslanju

Hoditi zajedno s ljudima, osobito s najslabijima, s pastoralnom kreativnošću obnavljati društven odnose – to je osnovno poslanje svećenikâ pozvanih unaprjeđivati duh bratskoga zajedništva – ustvrdio je kardinal Beniamino Stella, pročelnik Zbora za kler, u članku koji je prošlih dana objavio vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano.

Osnovno je, smatra kardinal, biti „svećenici s pastoralnim srcem“, sposobni ići uvijek „od centra prema periferiji“ kako bi se „došlo do svakoga čovjeka, bez obzira na njegovo stanje, njegov životni tijek, upravo tamo gdje podnosi teret vlastite egzistencijalne periferije“.

Prigodu da govori o službi svećenikâ, kardinalu je prošlih dana pružio jedan susret u Napulju. Svećenicima je kardinal Stella najprije govorio o svjedočenju pape Franje, tijekom posjeta napuljskoj gradskoj četvrti Scampìa, sa svojim pozivom „da se izađe iz vlastitih komotnosti te da se odvažno ide u sve periferije kojima je potrebno svjetlo Evanđelja“.

Pred sobom danas imamo razočarano čovječanstvo, ranjeno, katkada zbunjeno i izgubljeno, stoga se traži nova slika Crkve. Slika „poljske bolnice“ koju je predložio Papa, „zahtijeva preispitivanje identiteta i svećeničke službe“. U konačnici, današnjica nas poziva da obnovimo evanđeoski duh, da kao izvor i simbol svojega svećeništva izaberemo obilježja koja rese Kristovo srce i njegovo poslanje: samilost, besplatnost, milosrđe i misionarski polet – ustvrdio je kardinal Stella dodavši:

U „Crkvi, poljskoj bolnici“ potrebni su službenici s Kristovim srcem, koji se zaustavljaju, koji bivaju bližnji, priginju se nad ranama braće i prate ih, izlijevajući na njih „ulje utjehe i vino nade“. Ukratko, potrebno je „srce usmjereno prema egzistencijalnim periferijama“ – kazao je kardinal.

Kardinal Stella je osobito govorio o srcu svećenikâ koje privlači Bog i čovjek, te o Božjem narodu, koji treba ljubiti i služiti mu. Privrženost Bogu učvršćuje svećeničku duhovnost, a ljubav prema narodu može svećenima ponuditi neke pastoralne odrednice – istaknuo je kardinal.

Što se tiče ideje da uvijek treba „srce biti okrenuto Bogu“, kardinal je predložio da svećenici provjeravaju svoj život, osobito unutrašnje raspoloženje i duhovnost, jer se na njima nadahnjuje svećenička služba i mogućnost njezina učinkovitog ostvarenja – primijetio je kardinal.

Svaki dan treba moliti i uvijek se pitati: jesam li svećenik u traženju? Jesam li otvoren Bogu i njegovim novìnama i očekivanjima, čak i onda kad se kose s mojim komotnostima, ili ometaju i izokreću moje projekte? Iz vidika se nikada ne smije izgubiti da „pastir treba imati gostoljubivo i prijatno srce“, da uvijek treba biti „u pokretu“, pa i onda kad to podrazumijeva neku „opasnost“. U konačnici, više nego se oslanjati na prošle sigurnosti, svećenici su pozvani da se nadaju neočekivanim obećanjima, vjere i Gospodina, koja hrane molitvu i meditaciju Božje riječi – istaknuo je kardinal Stella,

Razvidno je da hod prema Bogu svećenika otvara i prema braći. U posebnom kontekstu velikih gradova postoji “napast popuštanja konzervativnom pastoralu, koji je zatvoren u ustaljenoj praksi. Takav pastoral ne može utjecati na život, ali može služiti kao oruđe za bijeg od oluje izvanjskoga svijeta – primijetio je kardinal.

Kardinal je priznao da se svećenici mogu prestrašiti pred zahtjevima župa, svakodnevnim naporima službe, te očekivanjima ljudi i velikim problemima, koji su često veći od nas i zahtijevaju zborni pothvat cijeloga društva, povlačeći se u sebe mogu vjeru ograničiti u pravila i odrednice namijenjena narodu. Naprotiv, pastirovo srce, „okrenuto narodu“ treba uvijek resiti istinska „samilost“, ujedinjena „s bratskim dijeljenjem“ i „pastoralnom kreativnošću“. Crkva će tako postati radionica nade i proroštva, potresajući savjesti da ih „usmjeri i odgaja za opće dobro i pravdu“ – zaključio je kardinal Beniamino Stella.