P. Giulio Albanese o oblicima suvremenoga ropstva

U cijelom je svijetu 2. prosinca obilježen Međunarodni dan borbe za ukidanje ropstva, koji je potaknula Organizacija ujedinjenih naroda počevši od 2. prosinca 1949. godine, kada je Opća skupština ratificirala Konvenciju Ujedinjenih naroda za ukidanje trgovine ljudima i iskorištavanje prostitucije. Zlo je to koje postoji od početka vremenâ, a u posljednje je vrijeme poprimilo nove oblike, kao što su seksualno ropstvo i prisilni brak, pa sve do iskorištavanja rada poradi poništavanja dugova, i do rada maloljetnika. Takva stvarnost nameće svijetu obvezu da pozorno bdije kako bi ograničio i iskorijenio tu praksu, zastarjelu za ovo vrijeme velikoga znanstvenog i kulturalnog napretka, u kojem se nalazimo.

O ropstvu je u razgovoru za našu radijsku postaju govorio pater Giulio Albanese, misionar kombonijanac i ravnatelj časopisa 'Narodi i misije', te istaknuo da je koncepcija suvremenoga ropstva povezana ponajviše s takozvanom globalizacijom tržištâ, što rezultira patnjom mnoštva ljudi, a ponajviše mladih naraštaja koji se žrtvuju na oltaru ljudskoga egoizma. Riječ je o nijekanju dostojanstva ljudskoga bića stvorenoga na sliku i priliku Božju.

Na novinarovu primjedbu kako Povelja o ljudskim pravima zabranjuje trgovinu ljudima, ali iskorištavanje ljudi ipak omogućuje nezakonit profit neizmjerne veličine – govori se, naime, o 150 milijardâ dolara zarade samo prošle godine – pater Giulio je istaknuo trgovinsko pitanje u globaliziranom društvu u kojemu pravila igre postavlja novac, te je – kako je rekao – nažalost, to rezultat.

Iako – dodao je – moramo voditi računa o tomu da su konteksti različiti jer, jedno je govoriti o Mauritaniji, gdje je ta pojava naslijeđena od predaka. Istina je da postoje neke kategorije koje su podvrgnute toj vrsti društvenoga isključivanja, ali ima i drugih stvarnosti u kojima se, primjerice, maloljetnici iz narodâ u dolini rijeke Nila često, kako u prošlosti tako i danas, svode na ropstvo kako bi odgovorili na interesni diktat gospodara islamske tradicije.

Nemojmo zaboraviti da maloljetnici često postaju prave žrtve kada je riječ o sramotnoj trgovini ljudskim organima – napomenuo je misionar te istaknuo da su sve to situacije koje međunarodna zajednica ne bi trebala – kako je rekao – gledati s prozora, jer nažalost – objasnio je – pravo narodâ i međunarodno pravo, što se tiče problema ropstva, često nisu dostatno primijenjena.

Govoreći o zemljama u kojima je najveći postotak ropstva, pater Giulio je istaknuo da se ta pojava u svijetu prije svega odnosi na takozvane periferije, te spomenuo Sudan, Afriku općenito, Benin, Mali, u kojemu je društveno isključenje takvo da je riječ o pravom podaništvu. Sjetimo se, primjerice, nekih arapskih zemalja – dodao je – u kojima stranac često živi u neljudskim uvjetima, primoran raditi od jutra do večeri.

Osim toga, pojava ropstva danas je, nažalost, posebice u podsaharskoj Africi, povezana i s ratnim sukobima, u koje se uključuju i rabe maloljetnici, a to stvara doista nepovratne probleme. Nalazimo se pred ljudima kojima su zanijekana temeljna prava – napomenuo je p. Giulio.

Za iskorjenjivanje toga zla – prema misionarevim riječima – prije svega je potrebna veća dosljednost. Kada je riječ o uspostavljanju trgovinskih odnosa s nekom zemljom, to se čini bez ikakvoga ustezanja. Kada je riječ o potvrđivanju agende o ljudskim pravima, taj je problem uvijek na samom kraju. Gospodarski je primat uvijek iznad svega ostaloga – upozorio je na kraju p. Giulio Albanese.