Papa: 'Nikad nemojte popustiti pred napasti da vam se ne može oprostiti'

Nikad nemojte popustiti pred napasti da vam se ne može oprostiti. Za što god vas vaša srca optuživala, koliko god to bilo veliko ili malo, „Bog je veći od naših srca“ (1 Iv 3,20). Trebamo imati povjerenja u to milosrđe – poručio je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Bazilici svetoga Petra u prigodi Jubileja zatvorenika. Na misnom je slavlju bilo prisutno oko 4000 tisuće osoba, a među njima oko tisuću kažnjenika. Papa je istaknuo da nam današnja misna čitanja šalju poruku nade, što je i bila misao vodilja njegove propovijedi.

„Nada je Božji dar“, nastavio je Sveti Otac, koja je „usađena duboko u srce svakog čovjeka kako bi rasvijetlila ovaj život, koji je često uznemiren i zamagljen brojnim bolnim i žalosnim situacijama. Trebamo njegovati korijene naše nade kako bismo donosili plodove, i to prvenstveno sigurnošću Božje blizine i suosjećanja, unatoč zlu koje smo počinili. Ne postoji djelić srca koji Božja ljubav ne može dodirnuti. Kad netko pogriješi, Očevo milosrđe je to prisutnije, pobuđujući kajanje, opraštanje, pomirenje i mir“, kazao je Papa.

Kršenje zakona uključuje plaćanje kazne, a gubitak slobode je najgori dio odsluživanja kazne, jer nas pogađa duboko. No – smatra Sveti Otac – nada se ne smije pokolebati, „dah“ nade nitko i ništa ne može uništiti. „Naše srce uvijek čezne za dobrotom. Milosrđe koje nam Bog stalno iskazuje zadužuje nas, jer nas On nikad ne napušta“, rekao je Papa.

On vidi u Pavlovom govoru o Bogu kao „Bogu nade“ (Rim 15,13) da se – na određeni način – sâm Bog nada. „Njegovo milosrđe mu ne da mira. On je poput Oca iz prispodobe, koji se nada povratku razmetnoga sina (Lk 15,11-32). Bog ne miruje dok ne pronađe izgubljene ovce (Lk 15,5). (…) Nada je dokaz snage Božjeg milosrđa, koje se nalazi duboko u našim srcima. To milosrđe nas poziva da nastavimo gledati prema naprijed te da vjerom i predanjem Bogu nadvladamo našu navezanost na zlo i grijeh“, kazao je papa Franjo.

Sveti Otac je također upozorio na licemjerni stav, prema kojem je za prekršitelje zakona jedini odgovor zatvor. „Ne razmišljamo o mogućnosti da ljudi mogu promijeniti svoje živote; imamo malo povjerenja u rehabilitaciju te reintegraciju u društvo. Na taj način zaboravljamo da smo svi mi grešnici, te da smo – bez da smo toga svjesni – također 'zatvorenici'. Ponekad smo zatočeni unutar vlastitih predrasuda ili smo zarobljeni idolima lažnog osjećaja blagostanja. Također znamo zaglaviti u našim vlastitim ideologijama ili apsolutiziramo zakone tržišta čak i kad gaze druge ljude. Zarobljeni smo iza zidova individualizma i samodostatnosti, lišeni istine koja nas oslobađa. Ne smije nam upiranje prsta u drugoga biti alibi za skrivanje vlastitih protuslovlja“, rekao je Papa.

„Ne dopustite da vas prošlost zarobi“, upozorio je prisutne. Papa uviđa da se povijest ne može nanovo pisati, čak i kad bismo to htjeli, „no povijest koja počinje danas (…), tek treba biti napisana“, i to „milošću Božjom i vašom osobnom odgovornošću“, poručio je te ih je odvratio od razmišljanja da im ne može biti oprošteno, jer Bog to može učiniti i treba imati povjerenja u Njegovo milosrđe.

„Samo Božja snaga, njegovo milosrđe, može zacijeliti određene rane. Gdje se na nasilje odgovara praštanjem, tamo može i srce, koje je zgriješilo, biti osvojeno ljubavlju, koja pobjeđuje svaki oblik zla. Na ovaj način, Bog između žrtava i počinitelja zala podiže istinske svjedoke i djelatnike milosrđa“, rekao je na kraju svoje propovijedi papa Franjo.