31. nedjelja kroz godinu (Godina C) - p. Alan Modrić

Tijekom ove Jubilarne godine milosrđa, koja se pomalo približava kraju, mnogo smo puta slušali o toj najvažnijoj osobini našega Gospodina, tome su bile posvećene mnoge propovijedi na župama, svetištima, katedralama, u svakoj biskupiji otvarala su se Sveta vrata milosrđa u crkvama i organizirala su se hodočašća milosrđa, povodom Jubilarne godine organizirala su se slavlja, skupovi, konferencije. Netko bi se mogao upitati nije li to malo previše, nismo li se možda zasitili tolikog govora o milosrđu, a svojim osjetilima vidimo i čujemo da u svijetu ima toliko malo milosrđa. Upravo zbog toga manjka milosrđa u našemu svijetu Papa Franjo je i posvetio ovu crkvenu godinu toj tematici, ali još više zbog toga je i odredio da se pojača ne samo govor, nego iznad svega djelovanje na tome polju, jer, kako je jedanput sam Sveti Otac rekao, «Božje je ime milosrđe». Taj prvi i najvažniji Božji atribut na jedan vrlo lijepi način nam predočuju i misna čitanja 31. nedjelje kroz godinu.

Tako u prvom čitanju iz Knjige Mudrosti nailazimo na jedan prekrasan odlomak koji slavi i zahvaljuje Gospodinu na njegovom neizmjernom milosrđu. Da bi se shvatila veličina Božjeg milosrđa, odlomak počinje s opisom Gospodnje svemoći: «Sav je svijet pred tobom, Gospodine, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.» Takvo svemoguće Biće nije hladno i ravnodušno prema svojim stvorenjima: «Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio... Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj je besmrtni duh u svemu.» Zar  se onda treba čuditi kada takvo Biće, koje je oličenje nježnosti, dobrote i ljubavi, u kojemu ova tri svojstva nalaze svoj prvotni uzrok i konačnu posljedicu, iskazuje milosrđe koje ne poznaje granica: «A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali... Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine!» Upravo zadnje riječi pokazuju koja je svrha milosrđa – privesti čovjeka na pravi put kako bi rastao u ljubavi, radosti i miru, i kako bi se sve više pouzdavao u Boga i snagu njegova milosrđa.

Apostol Pavao u drugome čitanju poučava kršćansku zajednicu u Solunu kako nije važno i ključno znati kada će se dogoditi konačni Kristov dolazak, nego da se treba za njega pripremiti, a najbolji način priprave jest shvaćanje dostojnosti našeg kršćanskog poziva i nastojanje da rastemo u punini Božjeg milosrđa trudeći se činiti dobro.

Riječ Božja, koju slušamo na 31. nedjelju kroz godinu, završava s evanđeoskom pričom o milosti koju Gospodin Isus ukazuje cariniku Zakeju, pripadniku omraženog društvenog sloja koji je surađivao s poganima Rimljanima na štetu svoga vlastitoga naroda. Zakej, kako bi mogao vidjeti Isusa, mora se popeti na drvo i u takvome trenutku ga primjećuje Isus i odlučuje posjetiti ga. Ovakav Zakejev postupa pokazuje nam da u traženju milosrđa treba postojati i jedan naš angažman, mi se trebamo malo i popeti, potruditi da vidimo Gospodina, tražiti ga, a Gospodin, koji je stalno svjestan našega postojanja i naših potreba, spremno i bez oklijevanja će nam otvoriti riznice svoga milosrđa, ali On to ne želi učiniti ugrožavajući našu slobodu, nego nam prepušta da odlučimo kada ćemo ga početi tražiti oprost naših grijeha, kao što to čini Zakej, koji dirnut Isusovom pažnjom i posjetom jednom grešniku, na što mnogi škrguću zubima: «Čovjeku se grešniku svratio!», odlučuje se odreknuti svoga imanja i bogatstva poklanjajući praktično sve siromasima, upravo onima kojima je dugo vremena nepravedno naplaćivao porez. Na tu gestu Isus ne može ostati hladan, jer ipak je On milosrdan i blag i gleda kroz prste grijehe ljudima kako bi se pokajali, pa stoga završava svoju pouku iznimno važnim riječima: «Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!» I te riječi na najbolji mogući način opisuju zbog čega je toliko potrebno govoriti, čak i po cijenu da budemo dosadni, o Božjemu milosrđu, jer sam Gospodin Isus dolazi u svijet, ulazi jad i bijedu ljudske svakodnevnice da bi donio svijetlo, radost i snagu svoje ljubavi, blagosti i oprosta. Zbog svega toga molimo Gospodina da, kao prvo, pogleda našu bijedu, posjeti nas u kući naše duše i donese nam spasenje, pronađe nas koji tako često lutamo bespućima ovoga svijeta, a zatim da nas potakne, dade nam snage i milosti da okrijepljeni njegovim Tijelom i Krvlju, osnaženi i utješeni njegovim milosrđem, dademo ono što smo od njega primili i velikodušno i s radošću to podijelimo braći i sestrama. Neka nas u tome podrži i prati zagovor njegove i naše Majke Marije!