Papino putovanje u Švedsku osvjetljava 50 godina ekumenskoga dijaloga

Luteranske su crkve uvijek slavile stogodišnjice Reformacije. Obilježavanja su se u prošlosti odvijala 'protiv' Katoličke crkve, ili su imala samo nacionalno obilježje. Prvi put se u 2016. godini otvorila mogućnost da se ova godišnjica obilježava u dijaloškom ozračju. Luteranski se svjetski savez mnogo zauzimao za to, a otvaranje tih slavlja u Švedskoj, u prisutnosti pape Franje, predivan je san koji kruni njihovo zauzimanje – istaknuo je u razgovoru za našu radiopostaju pastor Heiner Bludau, dekan Evangeličke luteranske crkve u Italiji i pastor Evangeličke zajednice u Torinu, na uočnicu Papina putovanja u Lund, na obilježavanje 500. obljetnice protestantske reforme.

Prisutnost Pape na ovim slavljima ima posebno značenje ne samo u luteranskom crkvenom svijetu, nego i šire. S pravom je rekao glavni tajnik Svjetskog saveza luterana, Martin Junge, da je zajedničko slavlje dobar primjer kako se mogu nadvisiti sukobi, osobito za svijet rastrgan sukobima i ratovima. Ovo je važno zajedničko svjedočenje za budućnost koja se oslanja na dijalog – istaknuo je glavni tajnik.

Ne slavi se podjela

Velika novost ove obljetnice jest to da je prva koja se slavi u ekumenskoj epohi – pojasnio je msgr. Franco Buzzi, pročelnik Ambrozijanske biblioteke u Milanu, jedan od utemeljitelja Akademije luteranskih studija u Italiji i stručnjak za reformaciju. Zajedničko slavljenje je izvanredan korak jer se na taj način Luterov lik izdvaja iz crkvene perspektive koja se povezuje samo s njemačkim narodom. Tako se priznaje univerzalnost i veličina Luterove misli, djelomično ju prihvaća i Katolička crkva. Godišnjicu reformacije zajedno slaviti znači iz posebnosti otrgnuti događaj reformacije i ozbiljno ga shvatiti, napuštajući oprečni mentalitet, koji se oslanja na suprotstavljanje, kako bismo prihvatili i dijelili sve ono što je lijepo, dobro i istinito.

Treba istaknuti da Papa u Švedskoj neće slaviti podjelu, već želju za jedinstvom koja označava nadvisivanje mentaliteta koji se zasniva na sukobljavanju. Katolici i luterani su se nažalost gotovo slijepo pet stoljeća sukobljavali, također s kontroverzističkom teologijom, na temelju unaprijed sročenih teza, s ciljem da se tvrdi suprotno od drugoga – primijetio je msgr. Buzzi te dodao.

Vjerujem da nadilazeći izvjesne krute postavke, bilo u okviru protureformacije ili u takozvanoj luteranskoj strogoj pravovjernosti, shvaća se da u Luterovim djelima ima bogatstava, a ona su izrazi vjere i dubokog kršćanskog nauka, koje nikako ne možemo zanemariti. Činjenica dakle da papa Franjo ide u Švedsku kako bi podsjetio na bolan događaj te predočio budućnost radosti, mira, zajedništva i jedinstva u svemu što je djeljivo, čini mi se izvanrednim događajem – kazao je msgr. Buzzi.

Teološki pomaci

Ove se godine ne slavi samo 500 godina reformacije, već i 50 godina ekumenskoga dijaloga koji je Drug vatikanski sabor pokrenuo između katolika i luterana. Zajednička izjava o opravdanju 1999. godine jamačno je najvažniji korak na tom putu – objašnjava pastor Heiner Bludau. O toj temeljnoj temi, koja je prije pola stoljeća dijelila naše crkve, danas postoji suglasje, a ono je postignuto dijalogom. Još nas dijeli činjenica, premda ima puno više stvari koji nas ujedinjuju, da luteran ne može sudjelovati u Katoličkoj euharistiji. Iako mi katolike prisutne na našim slavljima pozivamo na sudjelovanje Euharistiji, za njih to nije moguće. U tom smislu očekujemo izvjesno otvaranje, jer odsutnost uzajamne euharistijske gostoljubivosti predstavlja vrlo bolnu točku – kazao je pastor Bludau.

Pripadamo Tijelu Kristovu

Zajedno otkrivajući kako smo suglasni o sv. Pavlu, treće poglavlje Poslanice Rimljanima, to je vrlo važan teološki ostvaraj dijaloga s luteranima – ustvrdio je msgr. Buzzi. Vjerujemo da smo opravdani po vjeri, neovisno od djela zakona. Svi primamo svoje spasenje od apsolutno besplatnoga Kristova djela, ovo opravdanje prihvaćamo kao trajan dar, a svaki pokušaj da se taj dar prisvoji zapravo je njegovo kompromitiranje. Shvatilo se dakle da smo u tomu suglasni, te da ima različitih teoloških naglasaka, ali oni nisu takvi da mogu ovlastiti braću dviju raznih vjeroispovijesti – luterane i katolike – da se uzajamno ekskomuniciraju ili da se optužuju zbog hereze – ustvrdio je Buzzi dodajući:

Moj je dojam da je zajednički dokument o opravdanju po vjeri, tako reći, prešao preko glava naših kršćanskih zajednica. Luteranska prisutnost, bar ovdje u Italiji, nije baš naglašena. Ali, mogućnost da se sve to produbi i dijeli, polazišna je točka za dublje zajedništvo. Imajući u vidiku da smo svi po krštenju dio Kristova Tijela, dakle i poimanje Crkve, polazeći od te definicije krštenja, treba uzeti u obzir u nastavku dijaloga – kazao je msgr. Buzzi.

Prigoda za učiniti vidljivim ekumenski hod

Papino putovanje u Švedsku zaista je ekumenska prigoda da se istaknu zajednički koraci u posljednjih 50 godina – zaključio je pastor Bludau. U Njemačkoj, primjerice, katolički biskupi i luterani već odavno se zajedno izjašnjavaju o etičkim pitanjima. Postoji snažna suradnja između katoličkih župa i luteranskih zajednica. Te se stvarnosti ne poznaju dobro, a slavlja u Lundu i u Malmöu mogu biti još jedan poticaj za promicanje dijaloga i u drugim dijelovima svijeta – kazao je pastor.

Mislim da Neba blagoslivlja Papino putovanje u Švedsku. Nebo želi da se jača želja za dijalogom, razumijevanjem i bratstvom, jer smo svi, zahvaljujući vjeri i krštenju, dio istoga Kristova Tijela, i u našem životu koji se odvija u Presvetom Trojstvu; Luter te činjenice nikad nije dovodio u pitanje – zaključio je msgr. Buzzi.