2016-10-05 15:25:00

Večernja u crkvi Sv. Andrije i Grgura na Monte Celiju - govor Kantenberijskog nadbiskupa


         U svom kraćem govoru na Večernjoj upriličenoj sinoć u Crkvi Sv. Andrije i Grgura na Monte Celio, kanterberijski nadbiskup i primas Anglikanske zajednice, Justin Welby je kazao sljedeće (cjeloviti tekst):

                                                                                        * * * * *

Izraelci su u radnim logorima izvan Babilona znali za krivnju i odgovornost. Upravo u odlomku prije ovoga od  Ezekiela čuju koga imaju kriviti za svoje izgnanstvo; to su loši pastiri, njihove propale vođe. U sljedećem se odlomku govori da su za svoje očajničko stanje i sami krivi. Postoje loše ovce, kao i loši pastiri.

U ovom odlomku, u sendviču između loših pastira i loših ovaca, Bog je onaj koji kaže da će On sam djelovati. On traži, spašava, hrani; On se brine za slabe, ali krupne i jake, koje su takvima postale zlim sredstvima, treba uništiti. Mi smo ovce, i naš Pastir je sam Bog. U toj rečenici je sva naša nada, naša sigurnost da će Crkva preživjeti sve borbe i mijene, jer je Dobri pastir nalazi, brine, sudi, i obnavlja. Ipak, u svom povjerenju, ne smijemo zaboraviti na upozorenja.

Ne možemo biti loši pastiri, jer su oni odbačeni. Kada se borimo, i kada zapustimo obvezu milosrdne razmjene i praštanja, ne samo da smo neposlušni jasnoj molitvi i zapovijedi našega Gospodina, nego isto tako postajemo pastirima koji proždiru. Crkva postaje cirkus za gladijatorske borbe, u kojima se gubitnicima ne iskazuje milosrđe.

Augustin, komentirajući Psalam 32 kaže Donatistima: "Tugujmo za njima, prijatelji moji, kao da su naši vlastiti braća i sestre. Jer to je ono što oni jesu, htjeli to ili ne. "Divna snaga Godine milosrđa je u svojoj usrdnoj molbi na milosrdnom Božjem srcu, u kojemu moramo biti milosrdni jedni prema drugima.

Ne možemo biti loše, ovce, postavši unutra izgleda, i okrenuti se od Spasitelja koji je siromašne, migrante, robove i izbjeglice pohodio prije nas. Dobri Pastir traži svoje ljude; puninu svog života nalazimo kada tražimo s Njime. Božića, prošle godine, u mojoj smo kapeli, slušali svjedočanstvo jednu mladu osobu, žrtvu trgovine ljudima i seksualni robljem, koju su pronašli kršćani, a preko njih i Dobri Pastir. Svi smo plakali zbog obnovljene nade i put iscjeljenja je započeo.

Dok se radujemo tome da je naš Dobri Pastir onaj koji spašava, također znamo da smo pozvani na to da budemo Njegove noge, ruke i usta. Usta koja pozivaju, ruke koje skupljaju, noge koje prelaze zapreke, kako bi pronašli izgubljenu ovcu i donijeli je kući.

Moja molitva je uvijek ta da kao Božja obitelj, pazimo na svijet koji je poput ovaca bez pastira, gdje se na one slabe, nerođene, žrtve trgovine ljudima, umiruće, gleda kao na neugodnosti. Ne samo da pazimo, nego Dobrom Pastiru i odgovaramo: "Evo nas, nas pošalji" – kazao je na kraju svoga govora Kanterberijski nadbiskup.








All the contents on this site are copyrighted ©.