Papin govor predstavnicima gruzijskih državnih vlasti i diplomatskog zbora

Nakon službenog dočeka u Gruziji i susreta s predsjednikom Giorgijem Margvelashvilijem, papa Franjo je Predsjedniku, Državnim vlastima te predstavnicima diplomatskoga zbora, u toj zemlji, uputio prigodni govor, koji donosimo u cijelosti…

 

Zahvaljujem svemogućemu Bogu, što mi je dao priliku da posjetim ovu blagoslovljenu zemlju, mjesto susreta i životne razmjene između kultura i civilizacija, koje je već od propovijedanja svete Nino, u ranom četvrtom stoljeću, u kršćanstvu našlo svoj duboki identitet i siguran temelj svoje vrijednosti. Kao što je rekao Sveti Ivan Pavao II., posjetivši vašu domovinu: "Kršćanstvo je postalo sjeme susljednoga procvata gruzijske kulture" (Govor prigodom Ceremonije dobrodošlice, 8 studenog 1999.: Govor XXII, 2 [1999], 841), i takvo sjeme i dalje nastavlja donositi plodove. Sjećajući se sa zahvalnošću našega prošlogodišnjeg susreta u Vatikanu i dobrih odnosa koje je Gruzija uvijek imala sa Svetom Stolicom, srdačno Vam zahvaljujem, gospodine Predsjedniče, na Vašem pozivu i na ljubaznim riječima dobrodošlice koje ste mi uputili u ime Državnih vlasti i cijeloga gruzijskog naroda.

Višestoljetna povijest vaše zemlje pokazuje ukorijenjenost u vrijednostima izraženima kroz kulturu, jezik i običaje, čineći vašu zemlju u cijelosti plodonosno i osebujno dijelom europske civilizacije; u isto vrijeme, kao što pokazuje vaš geografski položaj, to je gotovo prirodni most između Europe i Azije, zglob koji olakšava komunikaciju i odnose među ljudima, što je tijekom stoljeća omogućilo kako trgovinu, tako i dijalog te razmjenu ideja i iskustava između različitih svjetova. Kao što je navedeno od ponosa vaš himnu: "Moja ikona je moja Domovina, [...] brda i doline sjajne, s Bogom se dijele." Domovina je kao ikona koja određuje identitet, prati trase i povijest, dok su planine, slobodno se uzdižući k nebu, daleko od toga da su nepremostive zidine, daju dolinama sjaj, ističu ih i dovode u odnos; svaku od njih drugačijom od drugih a sve njih solidarne s zajedničkim nebom koje ih nadilazi i štiti.

Gospodine predsjedniče, nakon 25 godina od proglašenja nezavisnosti Gruzije, koja je tijekom toga razdoblja, ponovno pronašavši svoju punu slobodu, izgradila je i učvrstila svoje demokratske institucije, potražila načine da osigura što uključiviji i vjerodostojniji razvoj. Sve to nije bilo bez velike žrtve, s kojima se narod hrabro suočio kako bi došao do dugo očekivane slobode. Želim da se put mira i razvoja nastavi s zajedničkim i solidarnim nastojanjima svih članova društva, na način da se stvore uvjeti stabilnosti, pravednosti i poštovanja zakona, vjerojatno kako bi potakli rast i povećanje životne mogućnosti za sve.

Ovaj autentičan i trajan napredak, kao nužan preduvjet, ima miran suživot među svim narodima i državama u regiji. To zahtijeva da uzrastu osjećaji uzajamnog poštovanja i priznanja, koji se ne mogu zapostaviti, jer čine pretpostavke svake zemlje u okviru međunarodnog prava. Kako bi se otvorili putovi koji vode dugotrajnom miru i pravoj suradnji, trebamo biti svjesni da su mjerodavna načela za jednake i stabilne odnose među Zemljama, u službi konkretnog urešenog i mirnog suživota među narodima. U previše mjesta na zemlji, u stvari, čini se da prevladava logika, koja čini teškim održavati zakonite razlike i suprotnosti – koje se uvijek mogu javiti – u kontekstu susreta uljuđenog dijaloga, gdje prevladavaju razum, umjerenost i odgovornost. To je još potrebnije u ovom povijesnom trenutku, u kojem ne manjka nasilnih ekstremizama koji manipuliraju i narušavaju načela građanske i religijske naravi kako bi ih podvrgli mračnim planovima dominacije i smrti.

Važno je da svi imaju na srcu, na prvom mjestu sudbinu ljudskoga bića, u njegovoj konkretnosti i da strpljivo izbjegavaju svaki pokušaj da se razlike rezultiraju nasiljem koje može prouzročiti velike ruševine za čovjeka i društvo. Svaka različitost ili podjela po etničkom, političkom ili vjerskom pitanju, daleko od toga da se koristi kao izgovor za prerastanje razlika u sukobe a sukobe u beskrajne tragedije, može i treba za sve biti izvor uzajamnog obogaćenja na korist općeg dobra. To zahtijeva da svatko može u potpunosti staviti plod svojih vlastitosti, koje imajući prije svega mogućnost življenja u miru, u vlastitoj zemlji ili da se slobodno vrate, ako su je iz nekog razloga bili prisiljeni napustiti. Priželjkujem da oni koji obnašaju javne službe i dalje nastoje uzeti k srcu situaciju u kojoj se ti ljudi nalaze, nastojeći oko traženja konkretnih rješenja i izvan neriješenih političkih pitanja. Traže se predviđanje i hrabrost u prepoznavanju istinskoga dobra naroda i da ga se slijedi odlučno i razborito te da se neizostavno i uvijek na umu ima patnje ljudi, kako bi se i dalje i s uvjerenjem nastavio put, strpljivo i naporno, ali i uzbudljivo i oslobađajuće izgradnje mira.

Katolička crkva - već stoljećima nazočna u ovoj zemlji, odlikuje se posebno svojom predanošću u promicanju čovjeka i karitativnom djelovanju - dijeleći radosti i brige gruzijskog naroda i namjerava dati svoj doprinos dobrobiti i miru naroda, usko surađujući s vlastima i građanskim društvom. Živo priželjkujem da i dalje nastavi sa svojim istinskim doprinošenjem rastu gruzijskoga društva, zahvaljujući zajedničkom svjedočenju kršćanske tradicije koja nas ujedinjuje; svoje opredjeljenje za najpotrebnije te kroz obnavljanje i intenziviranje dijaloga s drevnom Gruzijske pravoslavnom Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama u zemlji. Bog blagoslovio Gruziju i podario joj mir i blagostanje!