Papa: 'Ako želite srce puno ljubavi, budite milosrdni!'

"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.  Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti" (Luka 6, 36-38)

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Poslušali smo tekst iz Lukinog evanđelja (6,36-38), iz kojeg dolazi i geslo izvanredne Jubilejske Godine: “Milosrdni poput Oca”. “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (r. 36). Ne radi se o efektnom geslu, već o životnoj obvezi. Kako bi ispravno shvatili ovaj izričaj, usporedit ćemo ga s paralelnim tekstom u Matejevu Evanđelju, gdje Isus kaže: “Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš na nebesima” (5,48). U takozvanom Govoru na gori, koji započinje s Blaženstvima, Gospodin uči da je savršenstvo u ljubavi, ispunjenju svih odredaba Zakona. U istoj perspektivi, sveti Luka tumači: milosrdna ljubav je savršenstvo. Biti savršen – znači biti milosrdan. Je li savršena osoba u kojoj nema milosrđa? Nije. Je li osoba koja nije milosrdna dobra? Nije. Dobrota i savršenstvo su ukorijenjene u milosrđu. Naravno, Bog je savršen, no ako ga tako promatramo, postaje nemoguće težiti tom apsolutnom savršenstvu. Vidjeti ga kao milosrdnog – to nam pomaže da bolje shvatimo u čemu je njegovo savršenstvo te nas potiče da budemo poput Njega, puni ljubavi, sućuti i milosrđa.

No, jesu li Isusove riječi realistične? Je li doista moguće ljubiti kao što ljubi Bog i biti milosrdni poput Njega?

Kroz povijest spasenja, cjelokupna Božja objava očituje se kao neprestana i neumorna ljubav prema čovjeku. Bog je poput oca i poput majke, voli nepreglednom ljubavlju i izlijeva ju obilno na sva stvorenja. Isusova smrt na križu je vrhunac ljubavne priče između Boga i čovjeka. Tako veliku ljubav samo Bog može ostvariti. Jasno je, u odnosu na ovu neizmjernu ljubav, naša će ljubav uvijek biti manjkava. Ali, kad Isus od nas traži da budemo milosrdni poput Oca, ne misli na količinu. On traži od svojih učenika da postanu znak, sredstvo, svjedok njegova milosrđa.

Crkva mora biti sakrament Božjeg milosrđa u svijetu, u svakom vremenu i u odnosu na cijelo čovječanstvo. Svaki kršćanin je stoga pozvan biti svjedok milosrđa, a to se ostvaruje na putu svetosti. Sjetimo se samo koliki su sveci postali milosrdni, jer su dopustili da im se srce ispuni Božjim milosrđem. Utjelovili su Gospodinovu ljubav izlijevajući je u različite potrebe čovječanstva. U procvatu različitih oblika ljubavi moguće je vidjeti odsjaj milosrdnog Kristova lica.

Pitamo se, što znači “biti milosrdan”? Isus tumači svojim učenicima kroz dva glagola “praštati” (r. 37) i “darivati” (r. 38).

Milosrđe se iskazuje ponajprije u praštanju: “Ne sudite i nećete biti suđeni, ne osuđujte i nećete biti osuđeni, praštajte i oprostit će vam se” (r. 37). Isus ne namjerava podrivati tijek ljudske pravde, ali ipak podsjeća učenike kako je za bratske odnose potrebno dokinuti osuđivanje. Praštanje je stup kršćanske zajednica, jer se u njemu očituje bezuvjetnost ljubavi kojom nas je Bog prvi ljubio.

Kršćanin mora praštati! Zašto? Zato što mu je bilo oprošteno. Svi mi ovdje, na trgu, iskusili smo oproštenje. Nikome od nas nije uskraćeno Božje praštanje. I zato što nam je bilo oprošteno, moramo opraštati. To govorimo svakoga dana u Oče našu: „Oprosti nam naše grijehe; otpusti nam duge naše, kako mi otpuštamo dužnicima našim“. Opraštati uvrede, jer je nama puno oprošteno, mnogi grijesi. Na taj način lako je oprostiti: ako je Bog oprostio meni, zašto ja ne bih oprostio drugima? Jesam li ja veći od Boga? Ovaj stup praštanja pokazuje bezuvjetnost Božje ljubavi.

Pogrešno je suditi i osuđivati grešnog brata. Ne zato što se ne bi htjelo prepoznati grijeh, nego zato što osuđivanje grešnika kida bratsku vezu s njim i podcjenjuje Božje milosrđe, koje se ne želi odreći svoje djece. Nije nam dopušteno suditi brata koji griješi, nismo iznad njega: naprotiv, imamo dužnost spasiti njegovo dostojanstvo djeteta Božjeg, i pratiti ga na putu obraćenja.

Isus Crkvi, nama,  ukazuje i na drugi stup: “darovati”. Praštanje je prvi stup, darivanje drugi. “Dajte, i dat će vam se (…) mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se” (r. 38). Bog daruje obilnije od naših zasluga, a biti će još darežljiviji s onima koji su darežljivi na zemlji. Isus ne kaže što će se dogoditi s onima koji ne daruju. Slika “mjere” predstavlja opomenu: mjerom darovane ljubavi sami odlučujemo o tome kako će nam se suditi, kako će nas se voljeti. Ako pažljivo promotrimo, uočavamo dosljednost: mjerom kojom se prima od Boga, daruje se bratu, i mjera koja se daje bratu, dobiva se od Boga!

Milosrdna je ljubav stoga jedini mogući put. Koliko nam je svima potrebno biti malo milosrdniji, ne ogovarati, ne suditi, ne čerupati druge kritikama, ljubomorom i zavišću. Moramo praštati, biti milosrdni, živjeti u ljubavi. Po toj ljubavi Isusovi učenici čuvaju identitet koji im je On darovao, te se prepoznaju kao sinovi istog Oca. U ljubavi koju žive tako se odražava Milosrđe koje neće nikada prestati (usp. 1 Kor 13,1-12). Ne zaboravite, milosrđe i darivanje, praštanje i darivanje. Tako će srce rasti, rasti u ljubavi. Nasuprot tomu egoizam, bijes – smanjuju srce, te postaje tvrdo poput kamena. Što biste radije htjeli? Srce od kamena ili srce puno ljubavi? Ako želite srce puno ljubavi, budite milosrdni!

Na kraju kateheze, papa je pozdravio sve prisutne, i zaključio:

“Danas se obilježava 23. svjetski dan za Alzheimer, pod geslom “Sjeti me se”. Pozivam sve prisutne da se Marijinom revnošću i nježnošću Milosrdnog Isusa, sjete svih koji trpe od ove bolesti, kao i njihovih obitelji i time im iskažu svoju bliskost. Molimo i za osobe koje se brinu o bolesnima, i znaju prepoznati i njihove najneprimjetnije potrebe, jer ih promatraju očima punim ljubavi.“