Teološki osvrt o značenju susreta u Asizu

Asiški susret, međureligijska molitva za mir u svijetu, jedno je od najvećih proročanstava Crkve trećeg milenija, ustvrdio je u razgovoru za talijanski program Vatikanskog radija otac Edoardo Scognamiglio, profesor Međureligijskog dijaloga s Papinskog sveučilišta Urbaniana.

„S Asizom od 1986. međureligijski dijalog postaje konkretan. Papa Ivan Pavao II. je shvatio duboku poruku susreta sv. Franje i babilonskog Sultana, te zahvaljujući njegovoj intuiciji, danas imamo mogućnost susreta s drugim. Pozvani smo produbiti perspektivu dijaloga kao doprinos miru, bratstvu i pravednosti. Riječima Pape Franje, utopija mira postaje stvarnost, kad se svatko od nas otvori dimenziji slušanja i prihvaćanja drugoga“, ističe Scognamiglio.

„Dijalog iziskuje formaciju, kako bi se izbjegle improvizacije, primjerice čitanje dokumenta Nostra Aetate, u novom geopolitičkom i kulturalnom kontekstu. Dijalog se vodi u istini, to znači poštujući kršćanski identitet. Ivan Pavao II. prije 30 godina nije improvizirao. Njegova je inicijativa bila proročka želja, koju je Duh Sveti potaknuo u Crkvi. Danas se moramo osloboditi ideje da kršćanska istina nije otvorena za suočavanje, ističe prof. Scognamiglio. U našem kršćanskom DNK, kao krštenici, Isusovi učenici, mi već imamo upisanu želju za susretom s drugim. Poštujući različitosti, ali produbljujući vlastiti identitet”.

„Ivan Pavao II. je podsjećao da dijalog s drugima ne ugrožava naš identitet, već ga može učvrstiti, ako do sučeljavanja dolazi kroz formaciju. Nove generacije moraju biti formirane za dijalog, poštujući svoj i identitet drugog“.

„2011. prigodom 25. godišnjice prvog susreta u Asizu, Benedikt XVI. nas je poučio kako razgovarati u Istini”, prisjeća se o. Scognamiglio. Papa Benedikt XVI. je proširio dijalog na nevjernike, po pitanju smisla života. „Ne možemo odustati od dimenzije susreta koja se u nama objavljuje putem Božje Istine i one koja se u nevjerniku očituje kroz temeljna pitanja o smislu života. Konačno, Papa Franjo nas podsjeća da se u dijalogu ne susreću samo riječi, nego ljudska lica, osobne priče, kulture, tradicije, život zajednica i naroda. Moramo raditi na tome da ova konkretna djela ostvare univerzalno bratstvo, san svetog Franje Asiškog“, zaključuje o. Scognamiglio.

(Fabio Colagrande)