O hrvatskome jezikoslovcu Bogoslavu Šuleku, prigodom 200. obljetnice njegova rođenja

Vrlo često, takorekuć svakodnevno, rabimo riječi ″brojka″, ″brzojav″, ″cjenik″, ″dalekozor″, ″domovnica″, ″glazba″, ″gradilište″, ″izlika″, ″jedrenjak″, ″kisik″, ″kišobran″, ″obujam″, ″podatci″, ″predodžba″, ″prirodoslovni″, ″ratarstvo″, ″skladba″, ″sladoled″, ″spolnost″, ″sredstvo″, ″školstvo″, ″tlakomjer″, ″toplomjer″, ″vodovod″, ″zdravstvo″, ″zračenje″, ″zvjezdarnica″. Toliko se spomenute riječi uvriježiše u hrvatskoj jezičnoj praksi, postadoše uobičajenim i neotklonjivim dijelom naših govornih navika, da smatramo kako postoje, recimo to tako, odvajkada. A nije tako – one su tek manji dio novotvorenica što ih je u 19. stoljeću izmislio ili, prikladnije rečeno, skovao Bogoslav Šulek.

Bijaše on svestrani um: jezikoslovac, publicist i prirodoslovac. K tome preporoditelj i prosvjetitelj. Rođenjem Slovak, a domoljubnim osjećajem i bogatim jezikoslovnim doprinosom istinski Hrvat, pripada Bogoslav Šulek uskomu krugu najznačajnijih naših jezikoslovaca. U travnju 2016. navršilo se dvjesto godina od njegova rođenja. Stoga je ovaj radijski prilog jubilejom potaknut prisjećaj na hrvatskoga značajnika i zaslužnika Bogoslava Šuleka.

Golem je njegov doprinos hrvatskomu znanstvenom nazivlju: botaničkom, fizikalnom, kemijskom, glazbenom, šumarskom. Svojim knjigama ″Prirodopis za niže realne gimnazije″, ″Lučba za svakoga ili popularna kemija″, ″Postanak i narav glasbe″, ″Korist i gojenje šumah, osobito u trojednoj kraljevini″ te drugim naslovima, iskazao se prosvjetiteljem i popularizatorom znanosti.

No, treba kazati i to da nisu zaživjeli svi Šulekovi jezični prijedlozi. Naime, za razliku od njegovih naziva kemijskih elemenata ″dušik″, ″kisik″, ″ugljik″ i ″vodik″, koje rabimo i danas, neke Šulekove prijedloge za kemijske elemente znanstvena i šira zajednica nije prihvatila: ″glinik″ za aluminij, ″smrdik″ za brom, ″solik″ za klor, ″svjetlik″ za fosfor. Također nije zaživjela Šulekova riječ za kemiju: ″lučba″. A ni riječi kojima je označio agregatna stanja: ″krutci″ za krutine, ″tiječi″ za tekućine i ″uzdušine″ za plinove.

U predgovoru otisnutu 1853. u prvome svesku svojega ″Njemačko‒hrvatskoga rječnika″, napisao je Bogoslav Šulek o načinu na koji pristupa tvorbi riječi te o njihovim prihvatima i neprihvatima:

″... ja mislim, da ćemo bolje uraditi, ako izprva upotrebimo našku rĕč, makar i nebila najbolja, nego da posijemo u jezik silu tudjega bilja. Ako domaća rĕč nevalja, nestat će je za kratko, jer se malo ne svatko domišlja njezinoj neshodnosti; a mučno je iskorĕniti tudjinke kad se u jeziku uvrĕže... Al nitko neka nemisli, da sam s reda rĕči kovao, kad ih nisam našao u sadašnjih knjigah i rĕčnicih; već sam pomnjivo propitivao i sám i preko prijateljah, ima-li narod onu rĕč, koju sam tražio... Gdĕ nisam našao potrebite rĕči u književnom narĕčju, potražih je u srodnom razrĕčju, i onda stoprv prigrlih noviju već upotrebljavanu rĕč, kad me i razrĕčja izdadoše. Pa kad mi ni otkuda nije naspĕla pomoć, utekoh se drugim slavenskim jezikom, gdĕ je uvĕk nadjoh.″

Glede slavenskih jezika, najbrojniji su bohemizmi, tj. usvojene riječi češkoga podrijetla; spomenut ću tek neke među mnogima što Šulekovom zaslugom žive i danas u hrvatskome jeziku: ″dojam″, ″dostatan″, ″drevan″, ″gorljiv″, ″krajolik″, ″odraz″, ″okolnost″, ″prednost″, ″prirodopis″, ″stanovište″, ″uloga″, ″zbirka″, ″zemljovid″. Tu su i rusizmi, koje Šulek preuzima ili izravno iz ruskoga ili također posredstvom češkoga, primjerice: ″basna″, ″čaj″, ″čin″, ″činovnik″, ″izvješće″, ″nacrt″, ″pobornik″, ″poslovica″, ″savjet″, ″strast″, ″suprug″, ″supruga″, ″ushićenje″, ″uvažiti″, ″zadaća″, ″zanimljiv″.

Šulek bijaše sklon i tvorbi kalkova, tj. kovanica koje nastaju tako da iz drugog jezika nije preuzeta sama riječ, nego njezin ″unutarnji oblik″. Najčešći uzor bile su mu njemačke riječi; tako su primjerice nastali: ″časopis″ prema njemačkom ″Zeitschrift″, ″glasnogovornik″ prema ″Lautspreher″, kolodvor prema ″Bahnhof″.

Šuleku najvećim dijelom dugujemo i hrvatsko vojno nazivlje, koje je, polazeći od hrvatske jezične tradicije i službene mađarske vojne terminologije, skovao između 1870. i 1874. za novoustrojeno hrvatsko domobranstvo. Čitav domobranski pravilnik i naredbenik rezultat je Šulekova mara te jezičnih mu znanja i vještina; tako dobismo riječi: ″bitnica″, ″bojnik″, ″častnik″, ″desetnik″, ″domobran″, ″domobranstvo″, ″nabojnjača″, ″postrojba″, ″satnik″, ″satnija″, ″službovnik″, ″stegovnik″ i mnoge druge. Premda je Šulek umro 46 godina prije uspostave NDH, u socijalističkoj su Jugoslaviji rečene vojne nazive prokazivali i ozloglašavali kao ″endehazijske″.

Bogoslava Šuleka već su njegovi suvremenici kritizirali i napadali zbog, kako govorahu, purizma, jezičnoga čistunstva. Šulekove su kovanice pogrdno zvali ″šulekizmi″. Ponajvećma Šulek bijaše nepoćudan tzv. ″hrvatskim vukovcima″, pristašama srpskoga jezikoslovca, kompilatora i falsifikatora Vuka Stefanovića Karadžića. U časopisu ″Neven″ objavio je Šulek 1856. opširan i značajan članak naslovljen ″Srbi i Hrvati″, gdje argumentima utemeljenima na povijesti, književnosti i jezikoslovlju pobija Vukove mitove da je sva štokavska književnost srpska. Štoviše, Srbi su sve do 19. stoljeća pisali smjesom crkvenoslavenskog, ruskog i tzv. ″prostonarodnog″ srpskog jezika, dok je bogata umjetnička književnost na štokavštini cvala samo kod Hrvatâ, isticao je Šulek.

Bogoslav (ili izvorno: Bohuslav) Šulek rodio se 20. travnja 1816. u Sobotištu u Slovačkoj. U Bratislavi je završio pravni i teološki studij. Nije se, zbog nagluhosti, zaredio za evangeličkoga pastora, nego je došao 1838. k bratu u Brod na Savi, te je ubrzo uspostavio vezu s Ljudevitom Gajem. Preselio se u Zagreb gdje će raditi u tiskari, potom biti novinar i urednik, da bi nastavio kao znanstvenik. Priključio se preporoditeljima, gorljivo promičući hrvatske nacionalne ideje. U Rostocku je 1867. obranio na latinskome jeziku doktorsku tezu o Ruđeru Josipu Boškoviću. Od 1866. član je nacionalne akademije znanosti i umjetnosti, a njezin tajnik od 1874. do smrti. Bogoslav Šulek umro je u Zagrebu 30. studenog 1895. Uistinu je golem njegov doprinos hrvatskome jezikoslovlju i općenitoj hrvatskoj kulturi.