O novoj koncepciji "Glasnika Srca Isusova i Marijina, govori M. M. Letica

O novoj i osuvremenjenoj uredničkoj koncepciji dugovječnoga časopisa ″Glasnik Srca Isusova i Marijina″ – prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Tradicija smjera budućnosti kao jedinom odredištu ili, bolje rečeno, privremenom prolazištu u kojem i kroz koje može preživjeti, nastaviti svoje trajanje. Institucija koju ponajvećma povezujemo s tradicijom je Katolička Crkva. Traje, Bogu hvala, naša Crkva više od dva tisućljeća.

Dugovječna su pri tome i neka crkvena, katolička glasila. Doduše, ne postoje tisućljećima, ali i stoljetno trajanje stanovitog časopisa zavrjeđuje nemalu pozornost. Takav je slučaj s ″Glasnikom Srca Isusova i Marijina″, koji živi već 124 godine. Izdaje ga Hrvatska pokrajina Družbe Isusove sa sjedištem u Zagrebu. Osnovni podatci o časopisu i njegovoj povijesti kažu da ga je pod nazivom ″Glasnik Presvetoga Srca Isusova″ osnovao godine 1892. nadbiskup sarajevski dr. Josip Stadler. Časopis isprva uređivahu svećenici Sarajevske nadbiskupije, a potom je urednička palica povjerena isusovcima, koji će ″Glasnik″ uređivati u Travniku te nakon toga u Sarajevu. Godine 1905. pater Kamilo Zabeo prenosi uredništvo u Zagreb, u novosagrađenu rezidenciju Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici, gdje će ″Glasnik″ biti uređivan do danas, a to će, po svoj prilici, trajati još dugo, protegnuti se u nedoglednu budućnost.

Tijekom zadnjih sedam godina ″Glasnik Srca Isusova i Marijina″ uređivao je pater Mirko Nikolić, čiji mar i trud urodiše bogatim, Bogu ugodnim plodovima. Valja mu na svemu tome od srca zahvaliti, zaželjeti Božji blagoslov te svako dobro.

Patra je Nikolića na uredničkome mjestu ″Glasnika″ naslijedio pater Petar Nodilo. On je u duhu i smislu pojma ″aggiornamento″ – u značenju ′podanašnjenje′, ′posuvremenjenje′, što je kao osobit zahtjev uveo papa Ivan XXIII. – suobličio ″Glasnik Srca Isusova i Marijina″ duhu vremena, složenim i višestruko uvjetovanim izazovima današnjega svijeta. U svojemu prvom uredničkom obraćanju čitateljima, pater Nodilo među inim piše:

″′Svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik je na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro′, kaže Gospodin. Slično i urednik Glasnika mora iz riznice vaditi staro i novo. Što je, dakle, najbolje od starog, a što držimo u Glasnikovoj riznici? Srce Isusovo i Marijino, naravno, to je najbolje, zatim vjera koju imamo – živa vjera i molitva u zajedništvu s Crkvom, molitva svih nas koji smo glas Srca Isusova u svijetu koji je zaboravio Boga. / Tako ćete od sada uvijek na prvim stranicama Glasnika moći čitati izvještaje o ljudima vjere koji čine putujuću Crkvu u svijetu. Nastojat ćemo biti prisutni ondje gdje se bude sabirala živa Crkva i donositi svjedočanstva vjere: iz neke obitelji, iz redovničke zajednice ili iz novicijata u kojem niču nova zvanja...″

U novom, rujanskom broju ″Glasnika Srca Isusova i Marijina″ moguće je pročitati mnoštvo zanimljivih i vrijednih članaka, ne samo o putujućoj Crkvi u svijetu nego i o Nebeskoj Crkvi, zajednici svetih u Kristu. Prvi od ovih članaka naslovljen je ″Isus Krist u logoru smrti na Golom otoku″. Autor je urednik Petar Nodilo a posrijedi je izvještaj iz kampa mladih, gdje se cijelo ljeto klanja pred Presvetim, pjeva i razmišlja nad ljudskom patnjom i ljudskim grijehom. Zatim urednik Nodilo o golootočnom kampu razgovara s patrom Ikom Mandurićem, koji će od sada pisati za ″Glasnik″. Pater Mandurić odgovorio je na neke kritike, negiravši da kamp na Golom otoku ima ikakve veze s pričama o fašistima i komunistima koje svakodnevno slušamo u medijima te je između ostaloga rekao: ″Bog dolazi čovjeku u njegovu patnju. Čovjek koji Boga poznaje, ne može ili ne smije ili ne zna proći pored mjesta gdje je ljudska patnja dosegla krajnje razmjere. Bog je sašao nad Pakao, kršćanin želi suosjećati s onima čije vapaje nitko nije mogao čuti. Mi ih danas, desetljećima kasnije, dolazimo osluškivati.″

Potom slijedi članak Gorana Andrijanića koji govori o tome kako su znanstvenici potvrdili da su se od 2008. dogodila u Poljskoj dva euharistijska čuda – u oba se slučaja posvećena hostija pretvorila u dio srčanog mišića u agoniji. Biskupija je angažirala dva znanstvena tima koji su neovisno jedan o drugome istražili prirodu crvene mrlje na hostiji te su došli do jednakih rezultata – posrijedi je ljudski srčani mišić. Povodom tog euharistijskog čuda u Poljskoj, poznati je američki intelektualac Karlo Broussard napisao članak o odnosu znanosti i čudâ; ″Glasnik″ prenosi njegova razmišljanja.

U rujanskome broju ″Glasnika″ nahodimo i druge vrijedne članke. Nije ih moguće sve spomenuti pa ću naznačiti tek neke: pedagoginja Vesna Bilić piše o strahovima, nadama i obećanjima na početku školske godine; isusovac i psiholog Mijo Nikić dohvaća se teme kako postići kraljevstvo nebesko; tu je i duhovna priča ″Manda″ patra Tončija Trstenjaka; zatim razmišljanje o apostolatu molitve patra Vatroslava Halambeka; te propovijed pape Franje o ogovaranju kao obliku zločinstva.

Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je dio novoga uredničkog pristupa i povećanje broja stranica s 32 na 40 te novi, suvremeni grafički dizajn, koji potpisuje poznata hrvatska dizajnerica Ksenija Jurinec, ujedno vjernica i štovateljica Srca Isusova.

Preostaje nam ″Glasniku Srca Isusova i Marijina″ svesrdno zaželjeti da u novome ruhu to većma prenosi svevremeno suvremene životodajne istine što nam ih je donio i uvijek ih iznova donosi Isus Krist, Bogočovjek, koji za sebe reče: ″Ja sam Put, Istina i Život″ (Iv 14,6).