Crkvena zbivanja u Hrvatskoj - pripremio Vedran Šmitran

Crkvena zbivanja u Hrvatskoj, govori Vedran Šmitran 

U povodu proslave spomena 14. Dana hrvatskih mučenika u subotu, 27. kolovoza, svečano euharistijsko slavlje u Svetištu na Udbini – gdje se okupilo više tisuća hodočasnika – predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, u zajedništvu s brojnim hrvatskim biskupima, među kojima su suslavili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić, donedavni udbinski župnik i čuvar Svetišta šibenski biskup Tomislav Rogić te domaći biskup Zdenko Križić i gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović.

Podsjetivši najprije na krvavu bitku na Krbavskome polju – 9. rujna 1493. godine – biskup Bogdan u propovijedi je istaknuo kako se blagdanom hrvatskih mučenika spominjemo svih onih koji su pod raznim okolnostima dali živote za 'krst časni i slobodu zlatnu', poput Nikole Šubića Zrinskoga koji je pao pod Sigetom prije 450 godina. Spominjemo se uzornih kršćana u životu i smrti, poput Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Čuvamo spomen i na tolike stradale u ratovima, logorima i križnim putovima XX. stoljeća, a među njima su i oni naši sunarodnjaci u Domovini i inozemstvu koji su postali žrtve institucionaliziranoga terora u bivšoj državi. Spomen na nedužne žrtve ostat će trajno, jer „duše su pravednika u ruci Božjoj“ (Mudr 3,1) – poručio je propovjednik, dodavši kako blagdanom hrvatskih mučenika osobito slavimo mučenike u strogom smislu riječi; one koji su od Crkve službeno proglašeni svetima i blaženima, zatim one čiji su postupci za kanonizaciju ili beatifikaciju u tijeku, te konačno mnoštvo onih čija su imena nama nepoznata, ali su zapisana u Božjem srcu. Čvrsto smo uvjereni da su najsvjetlije stranice hrvatske povijesti ispisane upravo imenima mučenika, a među njima istaknuto mjesto zauzima zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac – istaknuo je biskup Bogdan, zaključivši kako nam ništa ne koristi što su naši predci ginuli za krst časni i slobodu zlatnu ako mi danas ne vodimo čestit kršćanski život, ako ne poštujemo dostojanstvo braka i obitelji te ako na svim društvenim razinama, od malih zajednica do središnjih državnih ustanova, Vlade, Sabora i predsjedničkog ureda, s ljubavlju ne radimo na čast i izgradnju svoga roda hrvatskoga i boljitak svih građana lijepe naše Domovine! Ovomu dodajmo kako su tijekom trodnevnice koja je prethodila proslavi Dana hrvatskih mučenika blagoslovljene i nove orgulje za udbinsko svetište, a koje su rad mons. Jurja Jerneića, upravitelja Svećeničkoga doma „Sv. Josipa“ u Zagrebu.

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić uputio je poruku u povodu početka nove školske i vjeronaučne godine. Podsjetivši kako je prije 25 godina vjeronauk ponovno uveden u škole, nadbiskup Hranić je i ovom prigodom istaknuo važnost župne zajednice kao izvornog mjesta naviještanja vjere, kao i važnost radosnog i oduševljenog svjedočenja Isusa Krista kojega je vjernik osobno susreo. Župna je zajednica izvorno mjesto susreta s Kristom i mjesto slavljenja zajedničke kršćanske vjere. Vjeronauk u školi tako zahtijeva i upućuje na potrebu župne kateheze koju školski vjeronauk ne može zamijeniti niti učiniti suvišnom – kako su to naši biskupi istaknuli 2002. godine u dokumentu „Na svetost pozvani“. Na kraju poruke nadbiskup Hranić svima zahvaljuje za dosadašnju suradnju u vjerskom odgoju djece, izražavajući nadu da će i ubuduće svesrdno prihvatiti nastojanja svojih župnih zajednica na planu „dodatnog snaženja župne kateheze“.

„Odgoj za karakter, vrednote i milosrđe“ – bila je tema 45. obiteljske ljetne škole koja je u organizaciji Obiteljskoga centra Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove od 25. do 27. kolovoza održana na zagrebačkom Jordanovcu. Izaslanik zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić poručio je sudionicima da su upravo oni kreatori naše budućnosti. Kakve imamo očeve i majke, kakvu imamo djecu, kakve obitelji, takvu ćemo imati i budućnost – poručio je biskup Pozaić. Dekan Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove prof. dr. Ivan Šestak na ovogodišnjoj je Školi podsjetio kako se ona polako približava 50. obljetnici rada. U njezinoj polustoljetnoj tradiciji održano je mnoštvo vrijednih predavanja. Predlažem da se oformi neko malo povjerenstvo ljudi vičnih računalu i knjizi te da započnu prikupljati ta predavanja kako bi ona ugledala svjetlo dana u nekoj prigodnoj monografiji. Ona bi svakako bila vrijedan teoretski prilog u proučavanju obiteljske problematike te bi na praktičnoj razini polučila mnogo dobra – potaknuo je p. Šestak sudionike ovogodišnje, 45. obiteljske ljetne škole.

Don Čedomil Šupraha, svećenik Zadarske nadbiskupije, kanonik Stolnoga kaptola sv. Stošije, dugogodišnji ravnatelj i glavni organizator zadarskoga „Caritasa“ (1991.-2004.), preminuo je nakon teške bolesti u subotu, 27. kolovoza, u Općoj bolnici u Zadru, u 79. godini života i 54. godini svećeništva. Svetu Misu zadušnicu i sprovodne obrede u župnoj crkvi Sv. Luke u rodnoj župi don Čedomila, u Kolanu na otoku Pagu, predvodit će zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Don Čedo je bio poznati i omiljeni svećenik u Zadarskoj nadbiskupiji, prepoznatljiv po svojoj velikoj duhovnoj blizini, radosnoj otvorenosti i osjećaju za potrebe ljudi. To je napose do izražaja došlo za vrijeme njegova obavljanja službe ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije od 1991. do 2004. godine. Don Čedina duhovna i karakterna oporuka svima koji su ga poznavali njegove su riječi koje je potvrđivao svojim djelima – svakome čovjeku treba pomoći, tko god pokucao na vrata, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost, o čemu svjedoče i brojni povratnici srpske nacionalnosti. Ljudi koji su ga poznavali i s njim surađivali konkretno su osjetili i znaju koliko je don Čedo bio čovjek ispred svoga vremena. Vrlo poduzetan i pragmatičan, sklon ulaganjima i podizanjima novoga, don Čedo je bio inicijator koji je uspješno rješavao potrebe brojnih ljudi. Resio ga je požrtvovni duh osobnog duhovnog i tjelesnog trošenja, suradnički karakter sa subraćom svećenicima i laicima, prema kojima je bio otvoren i uvijek srdačno raspoložen, na najljepši način živeći i svjedočeći plodno suradničko jedinstvo klera i laika.