M. M. Letica odgovara na izjave dr. Puljka o vjeronauku, obrazvnoj reformi te vjeri i znanosti

Osvrt na izjave prof. dr. Ivice Puljka o potrebi uklanjanja vjeronauka iz škole, o zaustavljanju obrazovne reforme te o nepomirljivosti vjere i znanosti – pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Započinjem citatom:

″Trebali su dosad shvatiti da građane jako zanima obrazovanje, čak 50-ak tisuća ljudi izašlo je na ulice zbog zaustavljanja reforme. Iz toga je očito da građani razumiju kako obrazovanje utječe na kvalitetu života, barem njihove djece. [...] Jasno smo rekli da vjeronauku nije mjesto u školi, nego u crkvi, kako je nekad bilo i da bi zbog toga trebalo mijenjati i Vatikanske ugovore. [...] Osobno nisam vjernik. Nekada sam bio, a danas više nisam, jer svoju znanost ne mogu pomiriti s vjerom.″

To je, odgovarajući na novinarska pitanja (index.hr, 22.08.2016.), izrekao prof. dr. Ivica Puljak, tajnik nedavno osnovane stranke Pametno. Ivica Puljak i drugi čelnici dotične stranke upinju se iskazati kao izuzetno inteligentni, pametni i napredni, kao istinski znalci, mjerodavnici i pokretači koji na bezidejnu i učmalu hrvatsku političku pozornicu donose novu pamet i svježinu.

U namjeri da preduhitrim možebitna pogrešna shvaćanja i prijepore, hoću jasno kazati kako mi ne pada na pamet problematizirati znanje i stručnost tajnika stranke Pametno, prof. dr. Ivice Puljka, na području fizike odnosno elektrotehnike – ali da iz velikoga znanja i dokazane stručnosti u prirodnim i tehničkim znanostima, nipošto ne proizlazi da je Ivica Puljak samim time mjerodavnik na području politike, gospodarstva, sociologije, povijesti, filozofije, teologije, bogoštovlja i nastave... Takovrsne pogreške u zaključivanju starogrčki logičari nazvaše ″prijelaz u drugi rod″ (″metábasis eis állo génos″).

Reći će tkogod da se u stranci Pametno nalaze dokazani eksperti iz svih područja te da su njihov program ocijenili neki stručnjaci ″najozbiljnijim u Hrvatskoj″. Usuđujem se usuprot tomu kazati da su se u medijskim istupima prof. dr. Ivice Puljka i njegovih stranačkih kolega i kolegica mogli do sada čuti mahom stereotipi i banalni primjeri preuzetnoga pametovanja sveučilišnih elita, tobože prosvijetljenih i osviještenih, intelektualnih i sekularnih elita koje se slobodoumno suprotstavljaju nacionalizmu, klijentelizmu, korupciji, divljemu kapitalizmu, a posebice klerikalizmu i Katoličkoj Crkvi. K tome u stranci Pametno ne manjka ni posve pogrešnoga interpretiranja nekih društvenih odnosno političkih događaja.

Kao što sam naveo, Ivica Puljak reče da je ″čak 50-ak tisuća ljudi izašlo na ulice zbog zaustavljanja reforme″, iz čega je ″očito da građani razumiju kako obrazovanje utječe na kvalitetu života, barem njihove djece″. Neotklonjivo se međutim nameću pitanja: Razumije li Ivica Puljak da reforma obrazovanja u Hrvatskoj nije zaustavljena? Zar je itko ikada rekao da Hrvatskoj ne treba reforma obrazovanja? Hoćemo dakle reformu nastavnoga plana i programa – ali se protivimo toj i takvoj reformi. Premnogi nastavnici i drugi stručnjaci iz svih školskih predmeta odnosno znanstvenih područja iznijeli su na tisuće argumentiranih prigovora, zamjedbi, prijedloga za poboljšanje. U tome su sudjelovali i brojni stručnjaci iz uglednih hrvatskih institucija: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Instituta za povijest, Instituta Ivo Pilar, Matice hrvatske i drugih.

No većina je medija to pokušala prikazati kao nastojanje nekih interesnih skupina (klerikalaca, nacionalista, fašista, mračnjaka, natražnjaka) da spriječe reformu školstva i tako oduzmu svijetlu europsku budućnost hrvatskoj djeci. Mogli smo se osvjedočiti beskrupuloznom izokretanju činjenica i, recimo to otvoreno, nesmiljenom pokušaju zaglupljivanja hrvatskoga općinstva.

Na koordiniranim prosvjedima potpore kurikulskoj reformi okupilo se Zagrebu i nekim drugim hrvatskim gradovima nekoliko desetaka tisuća ljudi, koje možemo svrstati u dvije skupine: ideološki motivirani manipulatori, koji su bili u manjini, te dobrohotna ali izmanipulirana većina, gdje bijahu, što je posebno zabrinjavajuće, i naši učenici te njihovi roditelji. Među tim izmanipuliranima bijaše i jedna nedužna učenica s transparentom: ″Neću vjeronauk, hoću engleski″.

Zar je tkogod htio ukloniti iz nastave predmet Engleski jezik u korist Vjeronauka? Ako je nekoga moguće uvjeriti da postoji alternativa Vjeronauk – Engleski jezik, onda se može kojekakvim manipulacijama narinuti u ljudsku svijest sve zamislive podvale i besmislice.

Jesu li prof. dr. Ivica Puljak, tajnik stranke Pametno, i drugi iz te stranke – s obzirom na dotični događaj manipulatori ili izmanipulirana čeljad? U prvome slučaju im namjere nisu dobre ni časne, u drugome nisu, kao zreli ljudi, odveć pametni. U svakom slučaju – ″Sapienti sat!″, prevedeno na hrvatski: Pametnomu dosta!

A glede izjave prof. dr. Ivice Puljka da je prestao biti vjernik jer da znanost ne može pomiriti s vjerom – moguće je zaključiti kako je problem u Ivici Puljku, a ne u odnosu znanosti i vjere. Jer neusporedivo veći i značajniji znanstvenici od Puljka ne imahu poteškoća s Bogom i vjerom. Navest ću samo neke primjere.

Isusovac Ruđer Bošković, čije vizionarske je ideje potvrdila kemija i fizika 19. i 20. stoljeća, napisao je u 18. stoljeću, unutar djela ″Teorija prirodne filozofije″ (br. 539), sljedeće: ″Što se tiče Božanskoga Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo [...] pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao, ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sâm po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima.″

Slijede misli trojice znamenitih fizičara, nobelovaca, koji su snažno obilježili znanost 20. stoljeća. Max Planck: ″Religija i prirodna znanost se ne isključuju [...], nego se dopunjuju i jedna drugu uvjetuju.″ Albert Einstein: ″Ne mogu pojmiti istinskog znanstvenika, a da nije prožet dubokom vjerom.″ Werner Heisenberg: ″Prvi gutljaj iz čaše prirodne znanosti pretvorit će vas u ateista, no na dnu čaše vas čeka Bog.″

Nadajmo se da će prof. dr. Ivica Puljak na dnu čaše prirodne znanosti jednom prepoznati Boga, ali ne dajmo se zavarati od onih koji se u ispraznoj uznositosti nazvaše ″Pametno″ – a najpametnije će nam biti da čašu njihova sterilnog anacionalnog i obezduhovljenog ateističkog, scijentističkog i tobože naprednjačkog programa uopće ne uzimamo u ruke.