Velika Gospa, razmišlja pater Anto Lozuk

Uz misna čitanje svetkovine Marijina uznesenja na nebo, razmišlja pater Anto Lozuk 

Jučer je bila obljetnica tragične pogibije velike hrvatske kazališne i filmske glumice Ene Begović. Njezina tragična smrt u svoje vrijeme duboko je potresla cijelu našu zemlju. Dana 31. kolovoza bit će godišnjica smrti Lady Diane, 'Princeze ljubavi' o kojoj se toliko pisalo i još uvijek piše... Dana 5. rujna jest obljetnica smrti blažene Majke Terezije iz Kalkute. Ušli smo, dakle, u period kada se obilježavaju obljetnice smrti velikih žena... Kršćani su već od najranijih vremena slavili blagdan 'Preminuća Marijina', ali su već u IV. stoljeću postali svjesni da se tog dana s Gospodnjom Majkom moralo dogoditi nešto drugo. Sv. Epifanije, biskup Salamine, piše 377. godine: "Nigdje nisam našao da je zapisano da je Marija umrla i da je pokopana. Luka naviješta da bi mogla završiti mučeničkom smrću, a Ivan da je živa uznesena na nebo... Vjerujem da se dogodilo upravo ovo drugo, jer ništa se ne može usporediti s Marijinom svetošću..." Tako Crkva već od V. stoljeća započinje slaviti otajstvo Uznesenja Marijina, premda je dogma proglašena tek godine 1950.

Žene poput Ene Begović i Lady Diane pokreću simpatije ljudi jer utjelovljuju nešto što ljudi nemaju, a za čim čeznu – bogatstvo, slavu, ljepotu – a u isto vrijeme očituju ljudsku slabost koja je slična našoj. Zato se o njima piše, s njima se suosjeća, o njima se sanja. Takve žene u naš život ulaze kao slike iz bajke, i na svoj način ga možda ukrašavaju i obogaćuju.

Marija nije ni lik ni slika iz bajke. Ona je slika života, ali također i vjere i nade. Na njezinu liku gledamo kako se odvija autentični život jedne žene, a u isto vrijeme prepoznajemo ostvarenje onoga u što vjerujemo i čemu se nadamo. Na Mariji se već ispunilo ono što je obećano svima: Isusova ljubav jača je od smrti. Svjetlo Uskrsnuća kadro je obasjati svu tamu svijeta zla i zgaženu ljudsku sudbinu dovesti u Božju slavu.

Od novozavjetnih svetih pisaca o Mariji najviše govore Luka i Ivan. Luka nam predstavlja nazaretsku Djevicu, opisuje čudesno Navještenje, djevičansko rađanje, tešku ulogu i visoko dostojanstvo Spasiteljeve Majke. Ivan rasvjetljuje neslućene visine i dubine Marijine uloge: Ona je Nova Eva, Majka novog čovječanstva, Majka Božja.

U prvom čitanju upoznali smo veličanstvenu viziju Žene, obučene u Sunce, mjesec joj pod nogama, oko glave kruna od dvanaest zvijezda. Sunce je Krist Gospodin, mjesec je prvi odbljesak njegova sjaja, zvijezde predstavljaju iskre koje također izbijaju iz njegova sjaja. Slika predstavlja Marijin nebeski lik, ali predstavlja i Crkvu, pa i svakog onog koga prožima i obuhvaća Kristovo svjetlo.

Marijin put jest put siromašne žene, ponizne službenice, krotke i čiste Djevice, ljubazne i milosrdne Majke. Kao takva ona se potpuno stavila na raspolaganje Bogu i savršeno prinijela žrtvu života. U svome Magnificatu ona pjeva o Bogu i svome putu. Kod Boga vrijede druga mjerila, drugi poredak vrijednosti. Marija je velika jer je veliki Bog pogledao na poniznost svoje službenice. Bog silnike ruši s prijestolja, a uzdiže malene, gladne siti dobrima, a bogate otpušta prazne... Marija pjeva o ispunjenju ljudskog sna u Bogu, o konačnoj pravdi, konačnom skladu kojega će uspostaviti Božja dobrota. Svaki jad i tama, svaka nevolja i muka preobrazit će se u svjetlost i radost. Sama smrt izgubit će svoju moć pred Bogom koji će ispuniti sve u svemu.