Crkvena zbivanja u Hrvatskoj - pripremio Vedran Šmitran

Vijesti iz Crkve u Hrvatskoj, govori Vedran Šmitran 

Danas smo u ovome bistričkom, ali i svim drugim marijanskim svetištima, došli preobraziti u rasadište života sve ono što u našem životu čini pustinju, došli smo i pojedinačno, i obiteljski i kao narod tražiti utočište, nadu i sigurnost u okrilju Majke Isusove i Majke naše – kazao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći danas središnje euharistijsko slavlje u Hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Pojašnjavajući potom značenje današnje svetkovine, podsjetio je na ono što govori Drugi vatikanski sabor: „Kao što je Isusova majka – na nebu već proslavljena tijelom i dušom – slika i početak Crkve kakva treba biti dovršena u budućem vijeku, tako ona i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak sigurne nade i utjehe, sve dok ne dođe dan Gospodnji“ (LG 68). Stoga kao vjernici znamo da ništa što se događa oko nas ili u nama ne može utjecati na istinu o Marijinu uznesenju na nebo, ali njezino Uznesenje, i istina da nas neprestano zagovara kod svojega Sina, može utjecati na nas i na sve oko nas, može preobraziti ovu našu, često tjeskobnu, svakodnevicu u istinsku radost življenja – poručio je kardinal.

U nastavku propovijedi osvrnuo se na nedavni pohod pape Franje Poljskoj, na kojemu je govorio o „marijanskoj niti“ u povijesti Božjega milosrđa, a ondje je spomenuo i sintagmu „duhovni kapital“, koja se u mnogim kulturama i narodima snažno povezuje upravo s marijanskim svetištima. Danas, dragi hodočasnici, u svetištu Majke Božje Bistričke, ne mogu ne spomenuti i ono što se u našoj Domovini dogodilo prije 40 godina, kad se pred čitavim svijetom pokazala snaga „marijanske niti“ hrvatskoga vjerničkog naroda. Toga je rujna 1976. u Solinu, usred ljutoga komunizma, unatoč brojnim prijetnjama, na stotine tisuća hodočasnika slavilo dvostruki jubilej: tisućgodišnjicu prvoga hrvatskog poznatog marijanskog svetišta Gospe od Otoka i 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Tada je započela velika devetnica vjerničkoga hrvatskog naroda od Solina do Marije Bistrice, koja je prethodila epohalnim povijesnim promjenama u Europi na kraju dvadesetog stoljeća. Solin se urezao u povijest hrvatskoga naroda ne samo po okupljanju naroda, ne samo zato što je to okupljanje bilo poruka, krik naroda za oslobođenjem od komunističke diktature, koje su došli poduprijeti i uglednici iz svijeta, nego je ta proslava bila i mnogo više od toga. Tada je, naime, izrečen zavjet koji je postao neizbrisiv znak, časna, ugovorna obveza hrvatskoga naroda. Tada, na završetku svečane Euharistije, 12. rujna 1976. godine, pred likom Gospe od Velikog hrvatskog zavjeta, zagrebački je nadbiskup Franjo Kuharić, u ime čitave Crkve u Hrvata obnovio tisućljetnu vjernost naroda Isusu po Mariji te utvrdio pradjedovski zavjet vjere, a taj zavjet obvezuje i nas danas, kad naš narod vapi za demografskom obnovom i kad nam se gradovi i sela sve više pustoše. Dragi Marijini hodočasnici, jedno je sigurno: ni kao pojedinci, ni kao narod, ne možemo stići do blagostanja bez duhovnoga kapitala. Do toga se kapitala dolazi isključivo pouzdanjem u Boga kakvo je imala Blažena Djevica Marija i toliki kojima je ona bila uzor, a među kojima je i bl. Alojzije Stepinac, čije je geslo bilo: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“. Sav duhovni kapital što nam je ostavio taj uzorni učitelj pouzdanja u Boga ni danas ne gubi na aktualnosti – istaknuo je kardinal.

Dragi vjernici, ima puno dobra u našoj sredini. U našem narodu živi jaka svijest solidarnosti koja se očituje u suočavanju s nevoljama i potrebama ljudi. Stoga trebamo obnavljati žar pouzdanja u sebe, u naše zajedništvo i u mogućnost promjene na bolje, jer ovaj narod želi živjeti dostojno, želi bolju budućnost za sebe i za svoju djecu. Ovaj narod, jer ga je oduvijek resila miroljubivost i osjećaj za pravdu, umoran je od toga da istinu o svojoj povijesti mora tražiti na sudovima izvan svojih granica. Stoga želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati – poručio je zagrebački nadbiskup, zaključivši propovijed porukom kako pripadati Mariji znači i Mariju slijediti: u njezinoj poniznoj uzvišenosti, u bogatstvu njezine skromnosti, u blistavom ozračju njezine skrovitosti, a napose u njezinoj bezuvjetnoj pripadnosti Isusu.

Tradicionalno 34. hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj uz svetkovinu Velike Gospe – „Od Gospe do Gospe“ – okupilo je i ove godine više tisuća mladih vjernika. Hodočasnički put u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije započeo je u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu gdje su mladi mogli pristupiti sakramentu pomirenja kako bi čista srca mogli krenuti na put do Gospina svetišta u Sinju. Euharistijsko slavlje u solinskome prasvetištu predvodio je domaći nadbiskup Marin  Barišić, istaknuvši jedinstvenost ovoga hodočašća. Od Gospe do Gospe, od svetišta do svetišta, prolazimo sveti put odrastanja. Kršćanski život je poziv na rast u vjeri i dostojanstvu djece Božje, pa i onda kada biološki rast prestane. Ova je noć milosrdan trenutak rađanja u jednom novom izdanju, onome u kojem nas Gospodin želi vidjeti – poručio je hodočasnicima na njihovu polasku splitsko-makarski nadbiskup.

Sinoć, na samu uočnicu svetkovine Velike Gospe, na Vigiliji u svetištu Gospe Sinjske okupilo više od 25 tisuća hodočasnika koji su ispunili crkvu, samostansko dvorište, Trg dr. Franje Tuđmana i okolne ulice. Nakon svečane procesije i ispjevanih „Pohvala Čudotvornoj Gospi Sinjskoj“, koje govore o povijesti dolaska Gospine Slike i slavnoj pobjedi 1715. godine, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni ordinarij Jure Bogdan, u zajedništvu s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom. Okupljeni večeras u Marijinu svetištu, kao vjernička zajednica kršćana, svjesni smo da Isusovo Otkupiteljsko djelo – započeto u Mariji i po Mariji, a dovršeno na križu i u slavnome Uskrsnuću – traje i danas, i trajat će sve do konca svijeta – kazao je biskup Bogdan, koji je okupljene hodočasnike ovom prigodom osobito pozvao na poštivanje, zaštitu i promicanje života; i vlastitog i tuđeg, i rođenog i nerođenog.