M. M. Letica - Osvrt na knjigu Sedam velikih mitova o Katoličkoj Crkvi

Marito Mihovil Letica pripremio je osvrt na knjigu Christophera Kaczora ″Sedam velikih mitova o Katoličkoj Crkvi″.

Grčkoga podrijetla pojam ″mit″ odnosi se na predznanstveno i predlogičko kazivanje. Riječ je o pričama, bajkama, pjesmama i legendama koje u mnogim slučajevima imaju veliku književnu i općekulturnu vrijednost. Pritom valja spomenuti da nam povijest filozofije, povijest znanosti i povijest kršćanstva svjedoče kako dotične čovjekove vlastitosti ne nastadoše iz mita – nego naspram mita. Važnim biva uvidjeti i to da je mitologiji svojstvena dehistorizacija, suprotstavljanje povijesnosti. Mitologija zabacuje činjenice, faktografiju; mogli bismo reći da se u mitološkome kazivanju nastoji transcendirati stvarnost, a zapravo se događa da fakcija biva zastrta fikcijom. Mitovi su štetni i opasni jedino kada se predstavljaju kao istine, kao činjenice. Tada govorimo o predrasudama, zabludama, o nesvjesnom ili svjesnom iznošenju neistinâ. Mnogo je, nažalost, takvih mitova o Katoličkoj Crkvi.

Jedna od bitnih i konstitutivnih vlastitosti Katoličke Crkve jest upravo njezina povijesnost, historičnost. Crkvu je utemeljio Isus Krist, e da bi vjernici njome zakriljeni i na njezinim nošeni krilima, dospjeli do spasenja. Valja k tome ispravno razumjeti da povijest spasenja nije nešto izvan i iznad povijesti – nego je povijest ustvari povijest spasenja. Jer Jahve Bog je Izraelu i potom Crkvi, ″novom Izraelu″, pokazao svoju spasenjsku prisutnost: vodio je Crkvu i sveđer je vodi dovršenju i ispunjenju u eshatonu. Utjelovljenjem Bogočovjeka Isusa Krista – koji je povijesna i ujedno natpovijesna osoba – čovječanstvo se na posve osobit i osoban način susrelo s uosobljenim Putem, Istinom i Životom. Kršćanstvo i Katolička Crkva dakle nisu mit – nego istina sama. Tu je istinu potrebno upoznati i usvojiti kako bismo kao vjernici istinonosci mogli vjerodostojno i djelotvorno obeskrijepiti predrasude i zablude, mitove o Katoličkoj Crkvi.

U tome nam je smislu zdušno pozdraviti djelo naslovljeno ″Sedam velikih mitova o Katoličkoj Crkvi″ a podnaslovljeno ″Kako razlikovati činjenice od zabluda″. Autor je Amerikanac Christopher Kaczor, kršćanski filozof i teolog, predavač na Loyola Marymount Univesity u Virginiji. Nakladnik hrvatskoga izdanja jest Verbum, Split, godina izdanja 2015. Na ovitku knjige čitamo:

″U svakome je razdoblju, pa tako i danas, bilo onih koji su prema Katoličkoj Crkvi imali stav nepovjerenja i neprijateljstva. No je li takav stav opravdan ili se temelji na zabludama i predrasudama koje potječu iz nedovoljna poznavanja činjenica? / Ova knjiga odvaja činjenice od zabluda. Bez zaobilaženja negativnosti i bez opravdavanja onoga što je loše, autor Christopher Kaczor na snažan i lucidan način pojašnjava službeni crkveni nauk i iznosi argumente o katoličkoj vjeri i praksi jasno pokazujući kako se negativan stav prema Crkvi temelji na nesporazumima i dezinformacijama.″

Između brojnih pitanja i prigovora što smjeraju na kršćanstvo, dotična knjiga tematizira sedam najkontroverznijih i najčešćih mitova o Katoličkoj Crkvi. Taksativno ih podastirem, uz pripomenu da su to ujedno susljedni naslovi poglavlja: 1. ″Crkva se suprotstavlja znanosti: mit o katoličkoj iracionalnosti″; 2. ″Crkva se protivi čovjekovoj slobodi i sreći: mit o katoličkoj ravnodušnosti prema ovozemaljskomu blagostanju″; 3. ″Crkva mrzi žene: mit o katoličkoj mizoginiji″; 4. ″Crkva je ravnodušna prema ljubavi i zato zabranjuje kontracepciju: mit o suprotnosti između ljubavi i prokreacije″; 5. ″Crkva mrzi homoseksualce: mit o katoličkoj homofobiji i oglušivanju o problem AIDS-a/HIV-a″; 6. ″Crkva se protivi istospolnomu braku jer je netrpeljiva: mit o nepostojanju racionalne osnove za ograničavanje braka na životnu zajednicu jednoga muškarca i jedne žene″; 7. Svećenički je celibat uzrok seksualnoga zlostavljanja maloljetnih osoba: mit o svećeničkoj pedofiliji″.

O mitu da se Crkva, u svojoj tobožnjoj iracionalnosti, protivi znanosti, autor između ostaloga piše:

″Govoreći s motrišta povijesti, katolici se ubrajaju među naijistaknutije znanstvenike u povijesti. Dovoljno se sjetiti Renéa Descartesa, koji je otkrio analitičku geometriju i zakone lomljenja zraka svjetlosti; Blaisea Pascala, izumitelja računskoga stroja, hidrauličnoga tijeska i matematičke teorije vjerojatnosti; augustinskoga svećenika Gregora Mendela, utemeljitelja suvremene genetike; Louisa Pasteura, osnivača mikrobiologije i izumitelja prvoga cjepiva protiv bjesnoće i antraksa; kao i svećenika Nikole Kopernika, koji je prvi znanstveno potkrijepio stajalište da se Zemlja okreće oko Sunca. Napose isusovci imaju iza sebe dugačku povijest znanstvenih dostignuća; oni su [tu Christopher Kaczor citira povjesničara Jonathana Wrighta, iz njegova djela ″The Jesuits: Missions, Myths and Histories″] / ′doprinijeli razvoju sata s njihalom, pantografa, barometra, teleskopa i mikroskopa, njihov je doprinos nemjerljiv u tako raznovrsnim područjima kao što su magnetizam, optika i elektricitet. Oni su, u nekim slučajevima, prije svih drugih, otkrili šarene kolutove na površini Jupitera, nebulu Andromeda i Saturnove prstenove. Iznosili su (neovisno o Harveyju) raznovrsne teorije o kolanju krvi u organizmu, o teorijskoj mogućnosti letenja, o utjecaju Mjeseca na plimu i oseku i o širenju svjetlosti putem svjetlosnih valova. Zvjezdane mape južne hemisfere, simbolička logika, mjere protiv poplave na rijekama Pad i Adige, uvođenje znaka plus i minus u talijansku matematiku – sve su to tipično isusovačka postignuća, a najistaknutiji znanstvenici poput Fermata, Huygensa, Leibniza i Newtona, kao i mnogi drugi, najradije su se dopisivali s isusovcima.′″

Naposljetku ću reći da knjigu ″Sedam mitova o Katoličkoj Crkvi″ odlikuje dubina uvida i zdravorazumska jasnoća argumentacije, osobito u poglavlju o kontracepciji i poglavlju o tzv. istospolnim brakovima. ″Molim Boga da svatko tko je pročita″, napisao je autor u uvodu, ″uzmogne napraviti barem nekoliko koraka prema prisnijemu odnosu s Bogom i njegovom Crkvom.″