Crkvena zbivanja u Hrvatskoj - Vedran Šmitran

Vijesti iz Crkve u Hrvatskoj, govori Vedran Šmitran 

Na blagdan blažene Marije Petković, 9. srpnja, svečano euharistijsko slavlje s procesijom u njezinu rodnome Blatu predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić. Govoreći o liku Blaženice on je na poseban način istaknuo da je Marija bila odana, vjerna i poslušna kćer, kako prema svome rođenom ocu Antunu, tako kasnije i prema svome biskupu u Dubrovniku i papi u Rimu, a nadasve prema Bogu Ocu na nebesima. Ona je od malena ushićeno doživljavala očevu ljubav u vlastitoj obitelji i sama priznaje da nikoga nije tako voljela kao oca. Kada je u svojoj 13. godini pošla na prvu ispovijed i pričest kleknula je nasred kuće i zamolila svoje roditelje za oproštenje. Tata joj je sa suzom u oku izrekao prvu roditeljsku „beatifikaciju“: 'Kćeri, ti me nikada nisi ražalostila, ti si me uvijek slušala' – podsjetio je na ovu zgodu iz Marijina života propovjednik, dodavši kako je njezina vidljiva nagrada za poslušnost postala svima vidljiva 6. lipnja 2003. godine na beatifikaciji u Dubrovniku. Marija je najviše ljubavi i vjernosti pokazala prema Ocu nebeskomu, od kojega dolazi svaki dobar dar i svako očinstvo na ovome svijetu. Znajući da nam se Otac objavio u svome Sinu, koji je lice Milosrdnoga Oca, posve je razumljivo da je Marija svomu djelu dala naslov 'Kćeri Milosrđa', a taj naslov znači imati milo, milosno i samilosno srce prema drugomu, kako u smislu tjelesnih, tako i duhovnih djela milosrđa – istaknuo je biskup Perić.

„Bogu najprije želim s najvećim poštovanjem izraziti svoju zahvalnost za 50 godina svećeničke službe, ali i moliti ga za oproštenje za sve što je u mom životu i službi bilo grješno i promašeno. Pomozite mi i vi, dragi vjernici, Bogu reći hvala. Tako prepoznajem vašu nazočnost na ovoj misi zahvalnici u prigodi 50. obljetnice svojega misništva“ – rekao je hvarski biskup Slobodan Štambuk na svečanoj Svetoj Misi koju je prošle subote, 9. srpnja, predvodio u prigodi 50. obljetnice svoga svećeništva u crkvi Krista Kralja u svojoj rodnoj župi Gospe Karmelske, u Selcima na otoku Braču.

Na Zlatnoj Misi propovijedao je župski vikar hvarske katedralne župe don Ivan Jurin, koji se osvrnuo na svećeništvo i ulogu prezbitera u suvremenoj Crkvi. Čini se da se danas važnost svećenika iscrpljuje u banalnim, nevažnim pitanjima prepričavanja slavne povijesti, čuvanja drevne baštine – poput kakvoga posvećenog kustosa – simpatičnoga druženja ili neobveznih obreda koji malo koga diraju. Jer, koga više zanima što svećenik ima reći o nekim pitanjima koje mi smatramo toliko važnima: tko je Bog, tko je moj bližnji, kako živjeti, kako vjerovati? – istaknuo je propovjednik, poručivši kako na životu svećenika moraju biti biljezi Isusovi, a ne biljezi ispraznosti. U tome kontekstu naveo je riječi sociologa religije Željka Mardešića: „Crkva zapravo nikad u svojoj dugoj povijesti nije bila bliža evanđeoskim uzorima nego upravo danas. Siromašna je ili je na putu da to postane, nemoćna u svjetovnosti, optužena za mnoge grijehe, više nalik na malo stado nego na moćnu državu, potisnuta na sam rub društva, prorijeđena otpadima i rastužena izdajama. I Crkva je mnogo naučila iz povijesti. Zato njezini predstavnici danas manje sjede u prvim klupama, a više u zadnjim. Postaju svjesni da ih današnji ljudi prepoznaju po služenju, dok ih po zapovijedanju odbacuju. Preostaje joj samo dobrota kao ponuda svijetu i vjerodostojnost kao test istinitosti. Po tome je onda najbliža sudbini svojega Utemeljitelja, jer ni Isus Krist nije bio u boljem položaju.“

Propovjednik je zaključio obrativši se zlatomisniku biskupu Štambuku: „Zajedno s vama zahvaljujemo Bogu koji mora uvijek biti prvi poslužen, baš u onima u kojima ste ga susretali kroz ovih pedeset godina, u gladnima hrane i žednima smisla, u strancima koji možda i nisu pripadali našoj Crkvi, ali su tražili Boga iskrena srca, u onima zarobljenima vlastitom krivnjom ili grijehom koji su u ovoj Crkvi pronašli ono od čega Crkva živi – milosrđe Boga prepoznato kroz dobrotu i vjerodostojnost njegovih slugu.“

Okrijepljena svetim sakramentima, u 72. godini života, nakon kratke i teške bolesti, preminula je Želimira Valentinčić, istaknuta katolička novinarka i dugogodišnja suradnica Informativne katoličke agencije, Glasa Koncila, Naših ognjišta i brojnih drugih katoličkih glasila. Suradnju s medijima započela je još na studiju prava, a zatim je bila dugogodišnja urednica glasila građevinske tvrtke „Tempo“. Redovito je pisala i za katolička glasila, posebno reportaže o životu prognanika i franjevačkih župa. Od srednjoškolskih dana zanimala ju je teološka i filozofska tematika, pa je kasnije završila i Institut za teološku kulturu laika KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. S Informativnom katoličkom agencijom surađivala je neprekinuto od samoga početka djelovanja agencije sve dok joj je bolest omogućavala rad. Bila je članica Hrvatskoga društva katoličkih novinara od njegova osnutka, a ove je godine dobila i priznanje HDKN-a za pedesetogodišnje novinarsko djelovanje. Sprovod će biti sutra, 12. srpnja, u 11.40 na Mirogoju u Zagrebu.