2016-06-25 19:07:00

Trinaesta nedjelja kroz godinu - vlč. Hrvoje Katušić


Kaže se da ljudi imaju strah od novoga. Puno je lakše raditi i živjeti po već uhodanim stazama. Zato na većini sastanaka, često i u Crkvi, kada se iznose prijedlozi, nove ideje, većinom ljudi reagiraju s odbijanjem ili barem rezerviranošću. Na promjene se pristaje tek kada stari uobičajeni način pred novim problemima u potpunosti zakaže. Ovo iskustvo otpora prema novome možda ste i sami primijetili, kada ste na primjer dobili novi mobitel, ili neki kućanski uređaj, pa vam je onaj stari, iako lošiji, nekako dugo ostao draži, jednostavniji, na njemu ste sve znali. Ovo novo je komplicirano, nejasno, daje nam osjećaj nesigurnosti.

Razlog zašto ljudi uglavnom bježe od promjena vjerojatno i leži baš u osjećaju sigurnosti. Sigurnost nam je u životu jako važna. Pronalazimo je u dugogodišnjim prijateljskim odnosima, u obitelji, na poslu, kao i u različitim životnim navikama. Zato nas pogodi gubitak posla, promjena radnog mjesta, promjena mjesta stanovanja ili odlazak nekog od nama bliskih na studij, brod, u vojsku. Sigurnost tražimo i u vjeri, u odnosu s Bogom. Mnogi čeznu za jasnim granicama, jasnim pravilima. Volimo znati na čemu smo.

Danas Isus u evanđelju, kada mu jedan od mnoštva koje ga je slijedilo kaže "Za tobom ću kamo god ti pošao", na neki način donosi nam obećanje što će čekati one najvjernije, one koji se do kraja odluče nasljedovati ga. Odgovara: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

Isusovi učenici su u Isusu prepoznali mesiju i očekivali uspostavu Izraelskog mesijanskog kraljevstva. U Isusu su gledali jednog od starih proroka, zato Jakov i Ivan, kada ih nisu primili u samarijansko selo pitaju "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" priznajući tako da i sami od Isusa očekuju da se ponaša poput proroka Ilije koji je činio da oganj silazi s neba i kažnjava neprijatelje.

Umjesto toga, Isus onima koji žele ići za njim najavljuje nesigurnost. Najneznačajnije i najnekorisnije životinje tada, ptice i lisice, imaju gnijezda i jazbine, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Njegov život je toliko različit od naših očekivanja. Isus nema i ne traži ni osnovni temelj sigurnosti u ovom svijetu. Nema svoje kuće, svoga doma, svoga kreveta. Par redaka nakon današnjeg evanđelja Isus govori učenicima što je ono najbitnije, što je temelj njegova djelovanja. Samo jedno pravilo, samo jedna zapovijed. Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!

Isus i danas svoje učenike, vjernike poziva na stazu nesigurnosti, stazu koja je neizvjesna, ne znamo gdje će nas odvesti. Poziva nas na život kojemu je jedina okosnica, jedina sigurnost zapovijed ljubavi. Primjer takvog nasljedovanja Isusa imamo u gesti pape Franje koji je pozvao na primanje migranata. Papa svoje djelovanje ne temelji na sigurnosti zakona i pravila, na političkim i ekonomskim analizama, nego ljubavi, koja nas često vodi preko granica, u neizvjesnost, nesigurnost. Dok god u našim životima uživamo u sigurnosti svijeta koji smo stvorili, dok god se ne izlažemo rizicima zbog zapovijedi ljubavi, poput drugih učenika Isus i nas prihvaća, ali ne možemo reći da ga nasljedujemo.

Isus je zbog svoje radikalnosti u ljubavi na kraju osuđen, odbačen i ubijen. Ako želimo biti njegovi učenici nemojmo se bojati i sami uputiti tom stazom. Znamo da križ i grob nije kraj, nego početak.








All the contents on this site are copyrighted ©.