Pripreme za Papin posjet Armeniji

U Gyumriju su časne sestre spremne ugostiti papu Franju, koji će od 24. do 26. lipnja boraviti u Armeniji. Časne sestre su za papu Franju pripremile najbolju sobu u samostanu: „Ovo je naša najbolja soba“ – rekla je sestra Arousiag Sajonia, izaslanstvu Pomoć Crkvi u nevolji, ponosno pokazujući sobu, u kojoj će u subotu, 25. lipnja, Papa provesti nekoliko sati. Samostan se nalazi u gradu Gyumri, a u njemu žive časne sestre Družbe Bezgrješnoga začeća. Za samostan se, u kojem žive od 1997. godine, brine zaklada Pomoć Crkvi u nevolji. U samostanu sestre imaju jedno sirotište i jedan dom za strije osobe.

Kada mi je biskup rekao da će Papa doći, milila sam da se šali – rekla je časna dodajući: „Još uvijek ne mogu vjerovati“. A ipak sve je spremno, mali štićenici sirotišta, njih 37-ero, neprestano vježbaju pjesme za Papin doček, čak su naučili nekoliko talijanskih riječi. Papa će sirotište posjetiti nakon svete mise koju će slaviti na trgu Vartanants u Gyumri.

Dugo vremena čekamo ovaj trenutak, kazala je šesnaestogodišnja djevojka Anahir, koja živi u sirotištu, razgovarajući s izaslanstvom zaklade Pomoć Crkvi u nevolji. Njezin je otac prije nekoliko godina umro, a majka ju je povjerila časnim sestrama, jer se nije mogla brinuti za nju budući da je morala raditi cijeli dan. Osim upravljana sirotištem, časne sestre organiziraju ljetne kampove za siročad i za siromašne obitelji u gradu Tsaghkatzoru, u takozvanoj cvjetnoj uvali. U ljetnim kampovima prošle je godine sudjelovalo oko 900 djece, među njima je bilo četrdesetero iz Sirije.

Štićenici staračkoga doma s nestrpljenjem očekuju posjet pape Franje – veli sedamdeset dvogodišnja Rosa. Ona časnim sestrama neizmjerno zahvaljuje za sve što čine. Imam tri sina koji žive daleko, da nije časnih sestara za mene se nitko ne bi brinuo – veli ona. Poput nje, brojne starije osobe svakodnevno posjećuju dom, gdje imaju tri obroka i toplo tuširanje. To je za njih velika blagodat jer većina okolnih kuća još nema toplu vodu. Grad Gyumri još nosi obilježja potresa iz 1988. godine, kada je poginulo više od 25 tisuća osoba i sve je bilo uništeno.

Zahvaljujući stalnoj potpori zaklade Crkva u nevolji časne sestre mogu voditi sirotište i dom za starije osobe. Zaklada im pomaže organizirati ljetne kampove, održavati strukture sirotišta i doma za starije osobe. Zaista smo zahvalne svima – veli časna Arousiag – Pomoć Crkvi u nevolji je najvelikodušniji naš dobročinitelj.

Otac Varenfried van Straaten je 1947. ustanovio Pomoć Crkvi u nevolji, zakladu papinskoga prava, a jedina je organizacija koja ostvaruje projekte za potporu pastoralnom djelovanju Crkve u krajevima gdje je Crkva progonjena ili je bez sredstava za obavljanje svojega poslanja. Zaklada je 2015. godine prikupila 124 milijun eura u 22 države u kojima ima podružnicu, a ostvarila je 6.209 projekata u 148. država.

U razgovoru s našim novinarom, časna je ispričala kako su došle nakon potresa 1988. godine. Najprije smo radile u Spitaku, gdje je bio epicentar potresa. Bile smo dvije časne. Narod je u Spitaku bio žalostan, mladi i odrasli, jer je većina ostala bez cijele obitelji. Potom smo otišle u katoličko selo Arevik. Narod je želio da dođemo poučavati vjeronauk. Ministar nam je odgoja omogućio poučavati vjeronauk u državnoj školi – istaknula je časna.

Na upit o pripremi za Papin posjet, rekla je kako u početku nije vjerovala da će Papa doći u Armeniju. Papa, za kojeg svaki dan molim, koji mi se vrlo sviđa, zar dolazi u sirotište vidjeti našu djecu?. Nadbiskup mi je rekao:“ Istina je, Papa dolazi na ručak kod vas i malo će odmoriti. Pripremite sobe“. Ja ću ostaviti sve kako je, jer znam da Papa ne želi da za njega ljudi čine nešto posebno – odgovorila je časna nadbiskupu.