Dvanaesta nedjelja kroz godinu, razmišlja vlč. Hrvoje Katušić

Kada netko po nečemu postane poznat u društvu, mediji se počnu zanimati za različite detalje iz života te osobe. Pa tako, primjerice, uzimaju izjave različitih ljudi koji su ih osobno poznavali. Preko njihovih prijatelja i poznanika pokušavaju bolje i više upoznati tog novog političara, nogometaša, pa čak i biskupa.

Na sličan način danas u Evanđelju ljudi upoznaju Isusa preko njegovih učenika. Preko onoga što su im oni govorili i propovijedali. Ljudi su ih gledali, slušali i učili od njih. Nakon nekog vremena Isus pita svoje učenike što ljudi kažu tko je on. Prema odgovorima, jedni da je Ilija, drugi Ivan Krstitelj a treći neki od proroka, vidimo kako su učenici predstavili Isusa svijetu.

Ovo pitanje – što ljudi kažu tko sam ja – važno je i danas. Što ljudi našeg vremena kažu tko je Isus, odnosno tko su kršćani? Što naši prijatelji, naši kolege u školi ili na poslu kažu? Kako doživljavaju nas vjernike katolike, kako bi nas opisali, i kako bi preko nas opisali našeg Učitelja? Da li bi rekli kako smo dragi, pristupačni, strpljivi, spremni pomoći, puni ljubavi – ili ne? Danas nam je pravo vrijeme za pitati se kakvu mi sliku Boga svjedočimo i ocrtavamo svojim životom?

Evanđelist Luka nam opisuje kakvu su sliku Krista Isusovi učenici prenijeli ljudima. Učenici su vjerovali da je Isus obećani mesija koji će silom i moći uspostaviti svoje Kraljevstvo na zemlji. Zato ljudi iz njihovog propovijedanja u Isusu i prepoznaju snažne likove, poput Ivana i Ilije, koji su očekivali takvog snažnog mesiju.

Isus kad je od svojih učenika čuo što ljudi govore o njemu, zna i što njegovi učenici misle o njemu. Zato im na neki način drži pouku govoreći kako je on onaj tko ne dolazi silom, onaj koji neće vladati ovim svijetom, biti prvi, poput tolikih drugih zemaljskih vladara. Nego da je on onaj koji treba proći kroz patnju, umrijeti i na kraju uskrsnuti. Nakon što im pokazuje da on nije mesija kakvog su očekivali prelazi na najvažnije. Govori svojim učenicima, ako ga žele uistinu nasljedovati, što trebaju činiti.

"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom." Slika uzimanja križa bila je učenicima dobro poznata. Osuđenici na smrt nosili bi gredu križa kroz gradske ulice, dok bi narod imao dužnost obasipati ih uvredama, vrijeđati i pljuvati. Isus onima koji ga žele istinski nasljedovati govori kako je ovaj hod potrebno svakodnevno prolaziti. Ne završava na kraju dana smrću na križu, nego oni koji ga nasljeduju svakog dana iznova prolaze odbacivanje i osudu ovog svijeta.

Isus najavljuje drukčiju borbu protiv zla u ovom svijetu od one koju su njegovi učenici očekivali. On ne pobjeđuje politički, osuđuje one koji su zli i izbacuje ih, nego Isus se bori protiv zla ljubeći. Do kraja ljubi svakog grešnika, ne osuđuje ga nego mu svjedoči svoju ljubav, koja ima snagu pobijediti zlo. Takav radikalan stav ljubavi kao izravnu posljedicu ima odbacivanje od svijeta. Svijet će se takvima narugati, takve će prezreti, ismijati. Isus pristaje na sve pogrde, osude i ismijavanje, na koncu ustrajući u svojoj ljubavi prema svijetu