Oružani sukobi na granici između Eritreje i Etiopije

Eritreja i Etiopija se uzajamno optužuju za početak posljednjih oružanih sukoba duž srednjoistočne granice. Mirovni je sporazum, potpisan 2000. godine, okončao dvogodišnje granično ratovanje, ali nikada nije u cijelosti zaživio zbog unutrašnjih napetosti u obadvije države. Istražno povjerenstvo Ujedinjenih naroda prošli je tjedan optužilo eritrejski režim za brojne zločine protiv čovječnosti.    Predstavnici Ujedinjenih naroda nisu bili ovlašteni ući u Eritreju, kojom od 1993. godine vlada Issaias Afewerki, ali su saslušali svjdočanstva više od 800 Eritrejaca u izbjeglištvu. Izvješće Ujedinjenih naroda, o kojem će 21. lipnja raspravljati Vijeće za ljudska prava, opisalo je vrlo teško stanje od 300 do 400 tisuća robova, torture, lišavanje slobode, prisilne nestanke, progone i nasilja.

Osvrnuvši se na stanje u Eritreji u razgovoru za našu radijsku postaju Bruna Sironi, dopisnica poznatoga časopisa 'Negrizia', koja je dugo živjela u Eritreji, rekla je da nikada nije okončan granični spor između Etiopije i Eritreje. Nakon rata od 1998.-2000. povjerenstvo je Haškoga Suda odlučilo razdiobu teritorija, ali Etiopija nikada nije htjela povući svoju vojsku iz Badme koja je pripala Eritreji – ustvrdila je dopisnica Sironi.

Na upit o slobodi u Eritreji, koja je optužena za zločine protiv čovječnosti, istaknula je robovanje mladića u beskrajnoj i trajnoj državnoj službi. Oni se mogu smatrati modernim robovima, jer ne mogu odlučivati o svojoj budućnosti, o svojem životu. To je želja eritrejske vlade jer se smatra u trajnom ratu s Etiopijom, stoga je za sve građane uvela vojnu obvezu. Mladi su posljednju godinu školovanja dužni pohađati višu školu za vojne vježbe i odatle ih šalju u državnu službu, koja zapravo nema kraja – kazala je Sironi.

Govoreći pak o životu u Eritreji, rekla je da državu potresa vrlo velika kriza. Granični je problem s Etiopijom potaknuo zatvaranje države. Stanovništvo živi u strahu. Vlada ima 'tisuću očiju', ljudi se ne mogu slobodno izražavati, jer im prijeti osuda za izdaju zemlje. Narod nema slobode, nitko ne može napustiti zemlju, vize mogu dobiti samo starije osobe. Mladi bježe jer je ozračje zagušljivo, a nemaju mogućnosti odlučivati o svojoj budućnosti – zaključila je dopisnica Sironi.