Svetkovina Presvetoga Srca Isusova, razmišlja vlč. Hrvoje Katušić

Presveto Srce Isusovo, razmišlja vlč. Hrvoje Katušić 

Poštovani slušatelji radio Vatikana, često smo u svom životu znali čuti sudove ili savjete poput: On ti je propalica, nema smisla truditi se. Ili, ona je propali slučaj, bolje ti je maknuti se. Na neki način, kao da postoje ljudi za koje je izgubljena svaka nada, i takvih ljudi bolje se klonuti. Slična razmišljanja možemo susresti i kada se govori o nekim nama stranim vjerskim ili političkim opcijama, odnosno svjetonazorskim ili medijskim strujama. S njima se u pravilu ne razgovara, ne traži se dijalog, nego se njih treba paziti, odnosno protiv njih se boriti.

U evanđelju susrećemo takvu skupinu ljudi, koji su odbačeni, bez nade, oni koje treba osuditi zbog njihova načina života. Evanđelisti ih nazivaju grešnicima i carinicima. Farizeji su smatrali da njih treba izbjegavati, paziti da njihova nečistoća ne prijeđe na nas. Dok ih Isus, protiveći se farizejima i pismoznancima, prima i blaguje s njima. Pokušajmo zajedno razmišljati o ovom Isusovu stavu.

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Razmišljajući o srcu, na pamet mi dolazi citat iz poznatog djela Mali Princ: "Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo". Što je to nevidljivo našim očima, što je to nevidljivo očima farizeja i pismoznanaca? Isus nam to otkriva kroz prispodobu o izgubljenoj ovci. Gdje pastir ostavlja 99 ovaca i traži onu izgubljenu dok je ne nađe. Ono što je našim očima često nevidljivo jest radost koju pastir ima kada pronađe izgubljenu ovcu, radost koja je toliko velika, da Isus kaže kako je veća nego zbog 99 pravednika kojima ne treba obraćenja. Ono što je našim očima često nevidljivo jest i istina koju nam Isusu naviješta - da nikad nije kasno. Dok god čovjek živi postoji nada, koliko god daleko otišao, koliko god pogrešne stavove imao, koliko god grešan bio, uvijek, postoji nada! Dobri pastir traži ljude, na poseban način one koji su grešni, izgubljeni, zavedeni, zaslijepljeni, traži ih do samoga kraja. I kada ih pronađe, što su veći grešnici bili, što su dalje otišli, to će biti veća radost na nebesima. Ovo je istina koju je teško očima razumjeti. Ovo je istina koja se otkriva srcem.

Današnji blagdan Srca Isusova i nas poziva da gledamo srcem. U prvom redu pozvani smo gledati srcem, punim ljubavi i strpljena, ljude s kojima živimo! Ali i sve druge, osobito one koje često očima promatramo kroz različite udruge, sekularizam, relativizam, različite ideologije. Pozvani smo prepoznati onu nadu koja titra u srcu Dobrog Pastira dok ih neumorno traži. Pozvani smo naslutiti radost na nebesima za svakoga od njih kojeg Gospodin pronađe.

Današnje evanđelje i današnji blagdan pozivaju nas da i mi pomognemo Gospodinu u traženju izgubljenih. Da Mu darujemo svoje riječi i svoje ruke, kojima ćemo neumorno i strpljivo tražiti izgubljene, a kad ih nađemo, ako i nemaju snage vratiti se, da im darujemo svoja ramena, spremna pomoći, i nositi ih radosni poput pastira.

Blagdan srca Isusova, službeno se u cijeloj Katoličkoj Crkvi slavi već 160 godina. Svima koji se posvećuju pobožnosti srca Isusova, u ukazanjima sv. Mariji Margareti Alacoque, Isus je na poseban način ponovio obećanja koja nalazimo u Evanđeljima: pomoć, utjehu, utočište i blagoslov. Ovaj blagdan je blagdan Božje ljubavi i milosrđa, dan kada na poseban način razmišljamo ne samo o nekim teološkim istinama nego o Isusovu čovještvu, o njegovim snažnim osjećajima ljubavi koju ima prema ljudima. Neka ta ljubav bude i nama primjer i izvor snage. Ovo razmišljanje završit ćemo zazivom iz litanija srcu Isusovu: Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa, smiluj nam se.