Svetkovina Presvetoga Trojstva, razmišlja velečasni Marijan Vukov

Presveto Trojstvo, razmilja vlč. Marijan Vukov 

Draga braćo i sestre!

U nedjelju nakon Duhova u liturgiji Katoličke crkve slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Ispovijedamo i vjerujemo da je jedan Bog a da su tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Upravo smo s tom formulom i sakramentalno primljeni u Crkvu na našem krštenju kada je krstitelj izgovorio riječi „ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Dakle, na samom početku našega života već smo okruženi Trojedinim Bogom i već kao djeca učimo se križati izgovarajući pritom trojstvenu formulu. Možemo reći da smo s time rođeni i da je znak križa dio našega identiteta.

Kroz Sveto Pismo nam se objavio Trojedini Bog. Crkva je to u 4. stoljeću i svečano izrekla u tekstu Vjerovanja kojega i danas ispovijedamo osobito u nedjeljnim liturgijskim slavljima. No, trebalo je proći nekoliko stoljeća da bi se stvari u teološkom i filozofskom smislu pojasnile. Bilo je momenata u povijesti kada su neki govorili za Isusa Krista da je samo Bog a da nije čovjek! Ili obrnuto! Bilo je i onih koji su govorili da Duh Sveti nije Bog! Odgovarajući na ova i druga krivovjerja, Crkva je na saborima svečano proglašavala istine vjere, pobijajući različite neistine. Na taj smo način dobili i današnji crkveni nauk koji je neodvojivo povezan s crkvenim saborima iz prvih stoljeća kršćanstva i s mnogim poznatim dogmama. Dakle, prošlo je nekoliko stotina godina dok glavne istine vjere nisu bile precizno definirane.

Zašto sve ovo spominjem? Možda zato što smo se katkada našli u situaciji da ne razumijemo neke članke u tekstu Vjerovanja i nismo ih znali objasniti kada su nas pitali nešto o Presvetome Trojstvu. Možda smo i pritom pomislili „ma to nije važno! Zašto se opterećivati s dogmama! Tko se još danas obazire na to...“ I naravno da ćemo se mi kršćani složiti da je zaista u našoj vjeri najvažnije ljubiti Boga i bližnjega. I mnogi čine tako. A katkada zaboravljamo da polog vjere kojega baštinimo od naših roditelja, djedova i baka, naših starih mi moramo prenijeti današnjemu svijetu! Mi danas imamo odgovornost: živjeti kršćanstvo i dostojno svjedočiti vjeru u Oca i Sina i Duha Svetoga! To što ne razumijem sve u Vjerovanju ne znači da tekst nije bitan, naprotiv! Ja sam odgovoran za ono poslanje koje mi je Bog dao: biti Isusov učenik! I taj isti učenik bi trebao također biti u stanju riječima, smisleno znanjem objasniti u što to vjeruju kršćani. Isusov učenik bi trebao naučiti i znati osnovne istine vjere. Isusov učenik bi trebao znati polemizirati i raspravljati s onima koji imaju drugačiju sliku „boga“. Nije dovoljno samo činiti dobra djela nego i poučiti bližnjega. Poučiti, objasniti i pojasniti u što to ja vjerujem.

Na koncu, koliko god govorili o Bogu, koliko god knjiga ili teoloških traktata pročitali, nikada nećemo moći reći: e sad sam shvatio tajnu Presvetoga Trojstva! Ne, to je nešto što nama ljudima trajno izmiče. Iako je bilo svetaca u povijesti Crkve koji su čak i imali viđenja Presvetoga Trojstva, uvijek ono za nas ostaje veća tajna, veći misterij negoli spoznata i jasna stvarnost. Tako je sveti Augustin jednom zapisao: „O Bogu uvijek možemo više misliti nego reći, a on je veći i od svake naše misli“. Doista, sve naše riječi samo su pokušaj govora o Bogu. O Bogu možemo i trebamo govoriti ali nikada ga do kraja nećemo moći izreći. Neka nam i današnja svetkovina Presvetoga Trojstva bude poticaj da uvijek više ljubimo Boga i bližnjega. Neka nam također bude i poticaj za uzeti u ruke naš katolički tisak gdje ćemo nešto više naučiti o vjeri u Oca i Sina i Duha Svetoga. Tako neka bude. Amen.