Bl. Ivan Merz - apostol mladih

Danas se u Crkvi spominje blaženi Ivan Merz – uzor mladima i ideal kršćanskoga života. Blaženi Ivan rođen je u Banjoj Luci 1896. godine. Nakon tromjesečnog pohađanja Vojne akademije, počeo je studij u Beču, koji je međutim prekinuo Prvi svjetski rat. Ivan je bio mobiliziran i poslan na bojište, gdje proživljava sve patnje rata na frontu u Italiji, a u susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu.

Nakon rata, Ivan je nastavio studij književnosti u Beču, a potom u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu gdje već provodi svetački život. Iz Pariza je napisao svojoj majci: „Katolička vjera je moje životno zvanje“. Po završetku studija dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom o utjecaju liturgije na francuske pisce.

Razmišljanjem i studijem, a osobito u vihoru rata, dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu zavjetovavši se kao laik na vječnu čistoću. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez, kojoj je dao geslo: „Žrtva – Euharistija – Apostolat“.

Kao katolički intelektualac, Merz je oduševljavao mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj, kao što i uvodi Katoličku Akciju pape Pija XI. Snažno je gajio ljubav i odanost prema Crkvi i Kristovu namjesniku, papi, što je nastojao usaditi kod svih s kojima se susretao. Živio je svetačkim životom prožetim štovanjem euharistije. Premda mlad i laik, smatralo ga se “stupom Crkve” u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i opsežnom spisateljskom djelatnošću, bl. Ivan je ostavio dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut, tj. zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao po njegovu nadahnuću djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi laički institut Bogu posvećenih osoba u Hrvatskoj.

Merz je bio čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne pričesti, klanjanja, predanog trpljenja, široke naobrazbe, blizak ljudima. Na samrti je svoj život prikazao Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež. Umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1928. u 32. godini života, na glasu svetosti. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na misu. Po njegovu zagovoru su se dogodila brojna uslišanja.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. godine. Na beatifikaciji je Papa kazao: „Njega vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima. Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!“

„Pričest je izvor života“, „Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera“ – neke su od poznatih Merčevih misli. Blaženik je osim toga isticao kako je „ovaj život samo kratka priprava za vječnost“, potičući: „Budimo junački, žrtvujmo sekundu ovoga života da uđemo u beskonačno nebo.“ O nasljedniku svetoga Petra je rekao: „Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše“, a o svršetku ovozemaljskog puta je kazao: „Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo“.

Bitno.net