M. M. Letica: O muslimanima u Hrvatskoj, povodom 100. obljetnice priznanja islama

O muslimanima u Hrvatskoj, povodom 100. obljetnice priznanja islama ravnopravnom religijom – prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

″Mi ne govorimo o suživotu, već živimo život. Žao nam je što takav uređeni odnos s manjinskim zajednicama nemaju i drugi.″ Te je riječi, daleke od bilo kakva prigodničarstva, izgovorio zagrebački muftija dr. Aziz efendija Hasanović prigodom svečane proslave 100. obljetnice pravno priznatog i institucionaliziranog života islama u našoj domovini. Treba također reći da Aziz ef. Hasanović, koji ujedno je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, slijedi i nadograđuje djelo svojega jednako časnog prethodnika Ševka ef. Omerbašića, koji je marno i mudro doprinosio izgradnji uzornih odnosa između muslimanske zajednice i većinskoga katoličkog stanovništva u zajedničkoj im domovini Hrvatskoj.

Osvrćući se na povijesni nadnevak 27. travnja 1916. kada se zbio važni politički događaj priznanja islama ravnopravnom religijom – što je Hrvatska učinila druga u Europi, nakon Austrije koja je islam priznala 1912. – Aziz ef. Hasanović reče da je to bila ″dalekovidna jednoglasna odluka tadašnjega Hrvatskog sabora, kojoj se i danas divimo i čiju dalekovidnost proslavljamo″ te je k tome kazao kako je islamska zajednica u Hrvatskoj prošla mnoge uspone i padove, političke sustave i ratove, ali je ″opstala i ostala vjerna islamskomu nauku i promicanju univerzalnih vrijednosti″.

Na veliki odjek u Hrvatskoj, Europi i svijetu naišla je prije nekoliko godina tvrdnja Aziza ef. Hasanovića da Republika Hrvatska ulazi u Europsku uniju s najbolje rješenim muslimanskim pitanjem u Europi te da u tome smislu može poslužiti kao ogledni primjer i model; ali i da taj model može na sličan način biti od koristi pri rješavanju problemâ kršćanskih manjina u islamskim zemljama. To je Aziz ef. Hasanović mnogo puta ponovio i utemeljeno obrazložio – pozivan s najviših mjesta da to učini – pred političkim, vojnim i vjerskim uglednicima na Zapadu i Bliskom istoku: pred dužnosnicima NATO-a u Bruxellesu, među predstavnicima 57 islamskih zemalja na Konferenciji za islamsku suradnju u Džedi u Saudijskoj Arabiji, prilikom razgovora s papom Franjom u Vatikanu.

Papa Franjo mu je pritom rekao: ″Svi ljudi ovdje dolaze uglavnom s problemima – a Vi ste jedini koji dolazi s rješenjem!″ Izloženu je inicijativu zagrebački muftija Hasanović naknadno razvio i uobličio te je ušla u službeni vatikanski dokument o načinima rješavanja problemâ kršćanskih manjina u većinski muslimanskim zemljama u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.

Osobito ilustrativnim i živopisno neposrednim doživio sam razgovor što ga je 25. travnja 2016., ususret velikom jubileju muslimana u Hrvatskoj, u emisiji ″Susret u dijalogu″ na Hrvatskome radiju vodila s Azizom ef. Hasanovićem urednica Blaženka Jančić. Na voditeljičino pitanje o njegovim odnosima s Katoličkom Crkvom te zašto je išao studirati na Katolički bogoslovni fakultet, zagrebački je muftija odgovorio:

″Ja mislim da sam jedini imam, i u ovom slučaju muftija, u svijetu koji ima završen katolički bogoslovni fakultet. To smatram svojom velikom prednošću; ona se sada pokazuje kao posebno bogatstvo u razvijanju dobrih odnosa s Katoličkom Crkvom. [...] Ta suradnja je izuzetno dobra: nedavni posjet kardinala Bozanića Islamskomu centru i jedan duži razgovor od tri sata i razgledavanje Centra, potvrda je tomu. Rekao sam da imamo izuzetno dobru suradnju i s vatikanskim Nuncijem: svaki drugi mjesec, sigurno, zajedno sjednemo, popijemo kavu i porazgovaramo [...]″

Nikako ne želim pojednostavljeno i kroz ružičaste naočale prikazati mnogoaspektnu, višestruko uvjetovanu, tešku i opasnu geopolitičku situaciju gdje su neoimperijalne težnje zapadnih sila zamršene u krvavome kolopletu s islamskim terorizmom. Teroristi iskrivljuju i zlorabe islamski nauk tako da on postaje nešto pseudoreligijsko: posrijedi je ideološki interpretativni okvir za ostvarenje vojnih i političkih ciljeva. A zapadne sile odgovorne su za nastanak i širenje takozvane Islamske Države jer su izazivale revolucije, poticale promjene vlasti i tako destabilizirale velike dijelove Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Važno je istaknuti sljedeće: kao što nama katolicima ne bijaše po volji kad je primjerice užasne i ničim opravdive terorističke bombaške napade Irske republikanske armije (IRA-e), u kojima su nerijetko stradavali civili, javnost u Velikoj Britaniji i svijetu neutemeljeno povezivala ne samo s katoličkim fanatizmom nego i s katolicizmom općenito – tako ni mi nemojmo terorističke napade koje su počinili indoktrinirani pripadnici islamske vjere lakomisleno i nepravedno poistovjećivati s islamom i muslimanima!

A spomenutu inicijativu Aziza ef. Hasanovića da hrvatski model osiguranja pravâ muslimanskoj manjini bude uzor ne samo drugim europskim zemljama nego da se na sličan način nastoje riješiti problemi kršćanskih manjina u islamskome svijetu – možemo mi kršćani tumačiti prema Isusovu ″Zlatnom pravilu″: ″I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.″ (Lk 6,31). Dakle, onakav status kakav bismo htjeli kršćanima u većinski muslimanskim zemljama – nastojmo bratskom kršćanskom ljubavlju, kojoj nas je učio Isus Krist, pružiti muslimanima u Hrvatskoj. A muslimani neka se prema kršćanima ophode sukladno Muhamedovoj izreci ″Želi ljudima ono što želiš sebi″, koja se nalazi u knjizi Muhamedovih riječi i djela (″hadis″), što ih muslimani imaju držati uzornim i smjerokaznim.

Ti i takvi zahtjevi, u vremenu kada kršćani u Aziji i Africi bivaju nesmiljeno proganjani i ubijani, mogu se činiti idealističkim i neostvarivim – ali oni su autentično kršćanski jer nas tomu uči Isus. Kršćani i muslimani jesu braća već po tome što su djeca jednoga Boga Stvoritelja, a uz to su monoteistička braća, skupa sa židovima, po praocu Abrahamu ili Ibrahimu. Međusobne odnose valja vazda graditi na onome što nas spaja – a ne ih rušiti onim što nas razdvaja. Umjesto da u muslimanu vidimo drugačijeg – nastojmo ga doživjeti kao druga, prihvatimo ga u društvo. Budimo po tome i ubuduće svijetli primjer svima u Europi!

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, sljedeći put bit će riječi o izvornome značenju pojma ″džihad″, zatim o tome kako islamski vjerski nauk tumači samoubojstvo i samožrtvovanje, te ćemo iz kratkoga prikaza muslimanske prisutnosti u Hrvatskoj čuti da ona ne počinje turskim osvajanjima u 15. stoljeću, nego da je već u 9. stoljeću na području naše domovine bilo muslimana zvanih Ismaelićani i Megaripci.