2016-04-23 17:44:00

Uz misna čitanja 5. vazmene nedjelje razmišlja pater Alan Modrić


Peta vazmena nedjelja, razmišlja pater Alan Modrić 

Da li je moguće da i danas, u 21. stoljeću, 2000 godina poslije Kristove smrti i uskrsnuća, u svijetu koji je toliko okrenut postignućima ljudskog roda, koji se toliko divi onome što čovjek postiže na svim poljima djelovanja, u svijetu u kojemu se čini da je čovjek postao sam sebi dostatan, da li je, dakle, moguće da u takvome okruženju i atmosferi Kristova poruka i učenje donose nešto novo, nešto što ljude pokreće i mijenja njihov život, stavove i poglede na svijet? Onima koji vjeruju da je prije 2000 godina sam Bog pohodio Zemlju, živio na njoj, umro i uskrsnuo od mrtvih, odgovor na ovo pitanje je potvrdan, ali nameće se jedno drugo pitanje: kako tu novinu Radosne vijesti živjeti u današnje vrijeme i kako svjedočiti da se radi uvijek o jednoj novosti koja duboko iznenađuje i obraća čovjeka? Odgovor na ovakva i slična pitanja možemo pronaći u čitanjima 5. vazmene nedjelje.

U 1. čitanju iz Djela apostolskih slušamo kako Pavao i Barnaba revno obilaze kršćanske zajednice koje su osnovali i bodre vjernike da ustraju u vjeri «jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje». Apostoli postavljaju tim zajednicama brižne starješine koji će im služiti, i na taj način pokazuju da je ljubav i skrb Božja uvijek novost koja ostavlja ljude svih vremena bez riječi, kao što nam to snažno svjedoče i slike s dolaska tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, brižnog duhovnog starješine, koji je pokrenuo mase vjernika i time iskazao koliko Bog uvijek nalazi nove načine da nas pohodi i ugodno iznenadi.

Ta novost se iskazuje i u Knjizi Otkrivenja koja se mnogo čita u vazmeno vrijeme zbog razloga što najavljuje naš konačni ulazak u radost Kristove Uskrsne pobjede. Apostol Ivan govori o posljedicama Božje ljubavi kada opisuje novo stvaranje u slikama novog neba i nove zemlje. U središtu tog novog stvaranja je novi Jeruzalem, koji simbolizira Crkvu proslavljenu u nebesima, «Zaručnicu nakićenu za svoga muža». U takvome Jeruzalemu ostvaruje se u punini Božje ime Emanuel, S-nama-Bog: «On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima». U takvoj slavnoj budućnosti koja čeka Crkvu i vjernike, ali tek nakon ovozemnog hodočašća, koje u sebi sadrži i patnje i križeve, Otac nebeski obrisat će svu bol i žalost, neće više biti muke i patnje, nego blaženo uživanje u vječnom životu. Ovaj odlomak Knjige Otkrivenja završava riječima: «Evo, sve činim novo!», i na taj način pokazuje da Isus nije samo jedanput u povijesti čovječanstva djelovao, a onda ga prepustio da se snalazi kako zna i umije, nego uvijek je na djelu, uvijek stvara nešto novo i drugačije, makar mi, ljudi 21. stoljeća, to ne primjećivali i ne shvaćali.

Na kraju, novost Božje poruke ljubavi biva potvrđena i u odlomku Ivanovog evanđelja gdje Gospodin Isus na Posljednjoj večeri jasno poručuje učenicima: «Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge». I ovdje bi se moglo nametnuti pitanje čovjeku ovoga sadašnjega vremena: Pa u čemu je tu novost? Zar to ne naučavaju i druge religije, filozofije, svjetonazori, zar se ne govori o tome na televiziji, radiju, filmu, kazalištu, zar se ljubav ne živi na sve strane i u svim oblicima međuljudskih odnosa? Kako bi dobili odgovor na naše pitanje, nužno je obratiti pozornost na onaj dio Isusove zapovijedi koji kaže: «kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge» jer u tome nam Isus uvijek nudi novost koju si neprestano trebamo posvijestiti, usvojiti i živjeti, a koja nas uvijek nađe nespremne, i zbog toga je novost: ne ljubiti jedni druge na naš ljudski ovozemni način, nego na Božji, nadzemni način, jer mi smo stvoreni ne za ovu zemlju i ovaj život kojim trenutno živimo, nego za novo nebo i novu zemlju, za nebeski Jeruzalem, i za vječni život kojim ćemo u budućnosti živjeti. To je pravi istinski smisao ljubavi koja nalazi puninu svoga ostvarenja tek u liku našeg Uskrslog Gospodina Isusa Krista. U svjetlu takve nove zapovijedi ljubavi i mi moramo izgrađivati naše odnose ljubavi, i evo odgovora na drugo pitanje s početka našeg razmišljanja: novina Radosne vijesti i Božje poruke ljubavi se na vjerodostojan način živi svjedočeći tu istu Božju ljubav u našim međuljudskim odnosima i susretima, kao što sam Gospodin kaže: «Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge». Stoga, s novim snagama koje su obnovljene i obnavljaju se radošću Kristovog Uskrsa krenimo u daljnje naše ovozemaljsko hodočašće prema novome Jeruzalemu ljubeći jedni druge kao što nas je ljubio Gospodin Isus, donoseći i ovome našem vremenu uvijek svježu i nikada do kraja shvatljivu novost Božje nepresušne ljubavi.

 








All the contents on this site are copyrighted ©.