Schönborn: Ključne riječi dokumenta 'Amoris Laetitia'

Tijekom današnjega predstavljanja apostolske posindoske pobudnice pape Franje „Amoris Laetitia“, bečki je nadbiskup kardinal Christoph Schönborn u Tiskovnom uredu Svete Stolice govorio o ključnim riječima u dokumentu.

Ljubav ključna riječ

Ključna riječ je ljubav: Amoris Laetitia. Znakovito je to što Papa ne govori o milosrđu, već o ljubavi; o punini osjećaja, ponašanja bračnoga para, zaista je u središtu svekoliko obiteljsko bogatstvo. Rekao bih da je ovaj dokument u prvom redu hvalospjev obiteljskoj ljubavi, a četvrto je pak poglavlje , zemljopisno i duhovno, u središtu teksta. Znam da će svi čitati osmo poglavlje koje govori o problematičnim, spornim pitanjima, ali četvrto je poglavlje središte dokumenta, jer opširno govori o Pavlovu hvalospjevu ljubavi, koji se nalazi u 13. poglavlju Prve poslanice Korinćanima. To je jezgra – ustvrdio je kardinal dodajući:

Sveti Ivan veli: „Vjerovali smo u ljubav“. Papa Franjo vjeruje u ljubav, u privlačnu snagu ljubavi, i upravo stoga može biti dosta nepovjerljiv, kritičan prema ponašanju koje propisima želi urediti sve; prema onima koji misle da je dostatno poštovanje propisa. „Ne!“ veli Papa: „To ne privlači; ljubav je ta koja privlači“. A to je za mene, dominikanca, klasično mišljenje svetoga Tome Akvinskoga – ustvrdio je kardinal.

Nadam se da će se, nakon objavljivanja dokumenta, proučavati koliko je dokument u skladu s velikim svetim Tomom Akvinskim. Od svih teologa i crkvenih otaca sveti je Toma najviše citiran. A Tomino je duboko uvjerenje da jedino dobro privlači. Privlačnost dobra, privlačnost sreće usmjerava ljudsko ponašanje. A ideal kršćanske obitelji, supružnika, nije apstraktan već je duboka ljudska želja. Taj se pak cilj ostvaruje korak po korak, malo po malo – ustvrdio je kardinal dodajući da je upravo stoga praćenje druga ključna riječ u dokumentu.

Praćenje, druga ključna riječ

Praćenje dakle kao što roditelji prate djecu, kao što čine pastiri s vjernicima, što čine Papa i Crkva. Praćenje na zajedničkom putu. A ja, koji dolazim iz vrlo ranjene obitelji, iz takozvane „patchwork family“ skrpane obitelji, znam koliko sam kao dijete trpio zbog razdvojenosti koja se često čini u Crkvi: tko su oni „u redu“ koji se dobro ponašaju, a tko su neregularni; dobri su oni u skladu s normom, a ovi drugi su problem – kazao je kardinal.

Papa nam Franjo, poput Isusa, Svetoga pisma i Novoga zavjeta, veli da smo svi u hodu, bez iznimke. I onima koji imaju sreću živjeti u obiteljskom miru, spokoju, u vjeri, koji su dakle na pravom putu, potrebno je obraćenje, i njima je potrebno milosrđe. Praćenje je dakle ključna riječ za pastire, za kršćanske zajednice – istaknuo je kardinal te se osvrnuo na u dokumentu treću ključnu riječ.

Ignacijevsko rspoznavanje

Papa je isusovac, oblikovale su ga Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskoga. Svi smo obvezni razlučivati: što Bog želi da činim u životu?, dužni smo i u teškim situacijama tražiti Božju volju. Ovdje pak treba jasno istaknuti gledište koje je u skladu s gledištem  svetoga Ivana Pavla II., jer ovaj se dokument dobrim dijelom oslanja na apostolsku pobudnicu 'Obiteljska zajednica' (Familiaris Consortio). Sveti Ivan Pavao II. u dokumentu 'Obiteljska zajednica' 1984. godine veli: „Pastiri trebaju, iz ljubavi prema istini, raspoznavati situacije“. Potom navodi tri vrlo različite situacije brakolomstva. Što to znači? Papa Franjo veli da to raspoznavanje podrazumijeva različito praćenje: ne navodi kazuistiku praćenja već govori o dužnom ponašanju pastira i zajednice, koji treba da pomno promatraju stvarnost, a slijedom toga da odluče o vrsti praćenja. U jednoj pak bilješci Papa dodaje da Crkva može u izvjesnim slučajevima pomoći i sa sakramentima, ali ne kaže kako. Možda će neki reći da je to sasvim nedorečeno. On pak veli: 'Dobro razlučite' – zaključio je kardinal Schönborn.

Na novinarov upit o jeziku dokumenta, rekao je da je dokument „jezični događaj“ kao što je bio i dokument 'Radost evanđelja'. To je događaj jer se svima sviđa neposredan govor i svježina, a moramo priznati da su naši crkveni dokumenti katkada nečitljivi … Zamjećuje se da je Papa predavao književnost, da voli pjesnike i pisce. Papin govor ima okus života, pun je svježine i slika. Sveti Otac o životnim stvarnostima govori razumljivim jezikom; osjeća se da je Papa živio s narodom.

Ipak, ne treba zaboraviti da se ovaj dokument oslanja na druge crkvene dokumente. Čitajući četvrto i peto poglavlje, na um mi dolaze kateheze svetoga Ivana Pavla II. o teologiji tijela. Dokument možda još više govori o tomu što Papa naziva „proširena obitelj“; govori o djedovima, bakama i bližnjim rođacima, govori dakle o bogatstvu obiteljske topline, što je možda bilo zanemareno u crkvenim dokumentima o obitelji – zaključio je bečki nadbiskup.