Kardinal Comastri o Karolu Wojtyłi, papi Božanskoga milosrđa

Sutra se navršava 11 godina od preminuća svetoga Ivana Pavla Drugoga, na uočnicu blagdana Božanskoga milosrđa, koji je on ustanovio, upravo kako je bilo na dan njegova preminuća, 2. travnja 2005. godine. O Ivanu Pavlu II. i milosrđu, središtu Jubileja koji je odredio papa Franjo, za našu je radijsku postaju govorio kardinal Angelo Comastri, Papin vikar za Grad Vatikan, te se prije svega spomenuo posljednje srijede u životu Ivana Pavla Drugoga.

Bila je srijeda, 30. ožujka 2005. godine. Svi smo znali da je Papa loše, stoga smo bili u brizi, i svi smo zbog toga molili. Međutim, oko podneva se otvorio prozor njegove sobe i na njemu se pojavio Papa. Nije uspio reći nijednu riječ; samo je podigao desnu ruku i ocrtano njome znak Križa. To je bila njegova oporuka, njegov pozdrav Crkvi i cijelom svijetu – rekao je kardinal Comastri te napomenuo da je tek poslije saznao kako je toga jutra Ivan Pavao II. nekoliko puta slabim glasom kazao: „Danas je srijeda, ustat ću jer dolaze ljudi i ne želim ih razočarati“.

Umirao je i mislio na druge – istaknuo je kardinal. Preminuo je u vrijeme Večernje uoči blagdana Božanskoga milosrđa. Laički bi se moglo misliti da je to slučajno podudaranje, ali slučajnosti ne postoje; bila je to milost Božanskoga milosrđa! Papa koji je toliko govorio, i toliko se istrošio kako bi upoznao ljude s tim lijepim, milosrdnim Božjim licem, primljen je u općinstvo svetih na dan Božanskoga milosrđa, koji je upravo on odredio – primijetio je kardinal Comastri.

Govoreći o svjedočenju milosrđa kod Ivana Pavla II., kardinal ga je sažeo u dvije svjetiljke: svjetiljku praštanja, i svjetiljku istine. Zamislite, odmah nakon atentata, kada je Papa bio u lokvi krvi, čim se malo osvijestio, prve su njegove riječi bile: „Opraštam bratu koji je pucao na mene“. Nazvati Alìja Aĝcu u tom trenutku „bratom“, za to doista treba imati hrabrosti i vjere. Osim toga, – dodao je kardinal – kada se oporavio, nije organizirao prosvjede, štrajkove, odmazde… nego samo molitvu; molitvu i praštanje.

Sjaj je svjetiljci istine pak Ivan Pavao II. dao trima divnim enciklikama ('Veritatis Splendor', 'Evangelium Vitae' i 'Fides et ratio'), ali i brojnim govorima. Imao je hrabrosti držati upaljenima obje svjetiljke: svjetiljku praštanja, jer Bog je uvijek spreman oprostiti, kako često ponavlja papa Franjo. „Bog je uvijek spreman oprostiti! Ali pazite, Božji oprost ulazi u nas kada je srce otvoreno“ – kazao je kardinal Comastri navodeći riječi pape Franje.     

Na novinarovo pitanje kako to da se vraća hitna potreba za milosrđem, kardinal je primijetio da današnji svijet postaje svjestan da sve što je znanost ostvarila nije dostatno kako bi ljudi bili sretni. Čovjeku je potrebna istina koja mu ispunja srce; potrebna mu je ljubav, milosrđe koje liječi njegove rane. A to može samo Božje milosrđe.

Zato je u ovom trenutku, ovom ranjenom ljudskom rodu – kako običava reći papa Franjo – posebno hitno i nužno potreban navještaj milosrđa. Suvremeni čovjek koji je vjerovao da može postati nadčovjek, primjećuje, naprotiv, da je jadnik kojemu je potrebna milosrdna Božja ruka. Zbog toga je posebno aktualan navještaj Milosrđa. Papa Ivan Pavao II. je to shvaćao, papa Benedikt je to shvaćao, papa Franjo je – možemo reći – od toga napravio moto svojega papinstva – rekao je na kraju kardinal Comastri.