O otajsvu muke Isusove razmišlja pater Anto Lozuk

Veliki petak, razmišlja pater Anto Lozuk 

U otajstvo Velikog petka uvodi nas apostol Ivan. U svom opisu muke on ne naglašava toliko trpljenje i poniženje, nego uzvišenost Kristova lika, koji svijetli i u tami muke i smrti. U tu svrhu ističe četiri momenta: natpis na križu, ispunjenje Pisama, predaju Majke učeniku i otvoreni bok.

Rimski prokurator je naredio da se postavi natpis iznad Isusove glave. On je također točno odredio tekst: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVSKI, a vjerojatno i jezike na kojima ga valja napisati: hebrejski, latinski i grčki. Malo je vjerojatno da je bio svjestan što čini, ali on je ovim natpisom čitavom svijetu objavio istinu o Onome koji je visio ispod natpisa. Isus Nazarećanin jest Kralj, Kralj židovski i Kralj svega svijeta. Da, on je Kralj, ali na sasvim drugi način nego drugi kraljevi. On vlada s prijestolja koje se zove Križ. Znak njegove vlasti nije zlatna nego trnova kruna. Ne prema ljudskoj logici nego prema logici ljubavi. Njegovo ljudsko dostojanstvo na Golgoti je poniženo, satrto. Ali snaga ljubavi uzvišenija je i jača nego igdje. Ovaj Raspeti, usprkos svemu jest Kralj. To piše na hebrejskom, latinskom i grčkom. Cijeli svijet je obaviješten.

Pisma su se ispunila. Plan, kojega je Otac imao za Isusa, naviješten u knjigama Starog zavjeta, točno se ostvaruje. Tamo su već objavljeni podaci o njegovu začeću (Iz 7,14) i rođenju (Mih 5,1), o karakteru njegova djelovanja (Iz 42,1-4), o obilježjima njegove osobe (Iz 49,1-6), o spasonosnoj patnji (Iz 50,4-9; 53; Ps 22, Ps 69). Isus ispunja Očev plan sve do najmanje sitnice. On je Očeva Riječ koja je postala tijelom. Kao što u vječnosti u potpunosti izražava Oca, tako i na zemlji ispunja svaku Očevu izgovorenu i zapisanu riječ.

Videći pod križem Majku i učenika, Isus veli: "Ženo, evo ti sina" (Iv 19,26). To nisu riječi privatnog nego mesijanskog karaktera. Ove riječi otvaraju novu budućnost čovječanstva. Kao što je u raju zemaljskom pod drvetom prokletstva stajala žena grešnica, tako sada pod drvetom spasenja stoji Žena Suotkupiteljica. Po Isusu i Mariji na Golgoti se rađa novo čovječanstvo. Marija, Isusova Majka, postaje nova Eva, Majka novog čovječanstva.

Probodeni bok predstavlja vrhunac golgotskog misterija. Pashalni misterij, najveći događaj Starog zavjeta, po Isusovu otvorenom boku dobiva konačnu potvrdu i ispunjenje. Pashalno janje, kao što smo razmatrali uz otajstva Velikog četvrtka, trebalo je pripremiti vrlo pažljivo: nijedna kost nije se smjela prelomiti, trebala je iscuriti sva krv... Upravo to se dogodilo s Isusom: Kada je vojnik vidio da je već mrtav, nije mu razmrskao golijeni (kao što su Rimljani obično činili s još živim osuđenicima koje je valjalo skinuti s križa), nego mu je kopljem otvorio bok. Poteklo je nešto krvi i vode. Ivan to gleda i upozorava: Ovo nije obična smrt! Ovo je liturgijska obredna žrtva. Janje je zaklano prema svim propisima. Bok je upravo otvoren da iz Žrtve iscuri sva krv.

Otvoreni Kristov bok izvor je sakramenata. Voda i krv direktno označuju Krštenje i Euharistiju, sam otvoreni bok i sve druge sakramente. Tu se nalazi privilegirano mjesto susreta s Izvorom spasenja. Iz otvorenog Kristova boka rađa se Crkva, Kristova zaručnica, na isti način kao što se iz otvorena Adamova boka rodila Eva. Otvoreni bok izvor je mistike otaca i svetaca. Kroz otvoreni Kristov bok otvoren je svima nama put prema Srcu samoga Boga.